10/2/2007 - Bilo nekad...
I eto…posmatram budjenje oko sebe,oseca se sloboda u vazduhu…sve se budi. Bila sam uverena da se medved u meni vise nece ugledati ni tracak svetlosti,ni delic neba. Nekako, posmatruci sve te promene ,svu tu leprsavost,suncem izmamljene osmehe,zbog vetra zamrsene kose …kao da sam bila na drugoj planeti…osecao se spokoj…neravnodusnost…je nestala… Bila sam razdragana,uvek nasmejana I raspolozena za zabavu,smeh…druzenje.Volela sam duge setnje kraj reke ,svoje parce lista I olovku koje ce upiti sve misli,na tom mestu uvek izviru,savrsene,jednostavne…moje misli…Ah,taj stari panj,nebrojeno puta mi je ponudio predah,mesto za odmor…dobri stari panj…Osecala sam se slobodno,ispunjeno,svoje… Secanja…valjda ih je podstakao onaj medved koji se budi…neznam…mozda… Veliki sanjar I romantik u meni su stvarali sliku zivota kakav zelim,prizeljkujem…ocekujem.. Tada nisam zelela da shvatim da je zivot I stvarnost izvan mojih zidina nesto sasvim,sasvim drugacije…Nisam zelela da napustim svoj svet…on je u meni…I u njemu me niko ne moze povrediti.. Ali,zivot je takav nekad se mora svako suociti sa njim,pre ili kasnije…I ja sam…Samo sto u sebi uvek nosim ono malo mog sveta u kom mogu da se sakrijem I povucem,gde ne dosezu lazi,gde ne postoji bol……. Medved je izasao ali I otisao bestraga,nikada se nije vratio,sa njim je otila I svetlost I delic neba I sve ono sto je on budjenjem izazivao…Vise nisam bezbrizna,prosetam ponekad kraj reke ,bez olovke I parceta papira…moj dobri stari panj je istrulio…kao I moja osecanja… Sve se nekako otislo bestraga,pa I ja sa svim tim…postala sam drugacija… Nije sve tako crno…ipak imam nekakav zivot I u sebi I dalje nosim deo mog sveta… Ali gajim nadu za bolje sutra …mozda osvane neka zora namenjena meni,mojoj sreci I novom pocetku…mozda…ko zna……. Nada poslednja umire…

Komentara ( 0 ) :: Permanent Link


10/2/2007 - Sasvim licno
Kreiram svet savrsenstva samo za nas, Gradim kulu od peska,podignutu na stubovima nade, Sa predvorjem od stakla,bojim se…krko je…lako lomljivo. Videh jednom prosjaka sa slomljenim stapom,ispruzenom rukom-Udelite milostinju ubogom starcu…Videh pticu slomljenog krila,gladnog psa lutalicu… I videh propast svoju zbog …ranjivosti Slucajno sretoh andjela sa ljudskim likom,tako dragim…Pozeleh zelju….ispuni se.. Andjeo je vratio osmeh na …kameno lice Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 0 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - Cutnja
Cutnja Nas dvoje smo najcesce razgovarali cutanjem. Cutanjem sam ti zelela reci sve nedoreceno, jer recima nisam mogla iskazati buru osecanja koja je vitlala u meni, koja je svaku moju celiju dovodila do ludila, a zubor tisine u tvojoj sobi, prenosio je nase misli nevidljivim putanjama, jer smo bili jedno u duhu. Nas dvoje smo se cak i svadjali cutanjem! Cutanjem sam ti govorila da sam nesrecna, a ti si me nemo posmatrao i zubor tisine u tvojoj sobi prenosio je nase misli nevidljivim putanjama kad nismo bili jedno u duhu. Ali ZASTO sada cutis? Jos uvek osecam tvoje prisustvo u svojoj sobi u svakoj cestici vazduha koji udahnem. I zubor tisine izmedju nasih zidova prenosi moje misli tebi... nevidljivim putanjama... Koliko jos dugo treba da cutimo? Sad cutim i ja. Cekam, da li ce doci vreme kada cemo nas dvoje ponovo razgovarati.

Komentara ( 1 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - ...na crti...
Znam stojim na crti za koju ti mislis da je vreme... ali vreme, vreme mi je neprijatelj... krade moje sate, i zadaje ti posao... mozda bi veceras posla s tobom negde... gde si samo moj.... ali opet san ce me prevariti i mesto mene mesec ce te gledati... lezi ljubavi sad kraj mene... i pusti... pusti me samo da te gledam... da naslonim glavu na tvoje rame... kako si mi blizak... .... srcu i dusi.... i stezem te jace.... ali moje ruke nisu dovoljne da zagrle te... i moje usne nisu niceg zeljne osim da poljube te... da osetis ljubav preko njih... da ljube moja... i moja krv putuje prema tebi, i sva moja istina... u toj ljubavi stoji... i nikada nisam pozelela nekog tako jako zagrliti... kao sto tebe grlim... svakoga dana sve jace i jace... i niti jedno volim te nije mi dovoljno da izgovori moju ljubav... i nijedno ogledalo nece ocrtati moj lik kao kad stojim pred tobom... i nijedno slovo ovo napisano nece ti objasniti... koliko... koliko te volim...

Komentara ( 2 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - Tako malo
Koliko malo je potrebno da budem srecna? Tvoj nezan pogled, Osmeh na usnama, Topao snazan zagljaj… Nisu potrebne reci, Oci govore sve. Osmeh mi kaze da si srecan, Stisak tvoje ruke Da me zelis. U mojim ocima vidis tada sjaj, Moj osmeh postaje siri, Moje srce se smeje. Milujem tvoje lice svojim pogledom I saljem ti samo jednu poruku: Volim te… I nema srecnijeg bica od mene. Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 0 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - ...u jednom..
U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrštenim vinom... Umalo da me Potiski đilkoši konačno dotuku violinom... Pesma beše o suncokretu... do zla boga žalosna... Samo, za nju se kod nas vrlo malo zna... "Kis napraforgo..." Lepi goropadni cvet... Zbog kog se Sunce s neba spustilo na svet... Da sazna što u sene glavu okrene? Da sazna kom se sveti, kad ne gleda za njime ko svi drugi suncokreti? Malo moje ćudljivo... Pusti šta je bilo, ne budi zlopamtilo... Obići svet je zbog tog uzbudljivo... Da bi se ovde vratilo... Digni tu lepu glavu... Pogledaj me bar... U suzici što blista čuda se trista vide... Tvoja je sreća samo tvoja stvar... Al zato tvoja tuga... To je već priča druga... To na moj račun ide... Pipneš jedared šlingu u bećaruše... Pa cela veka snevaš divlje jagode... Zbog nje se rime raspare i naruše... I sve bi htele da se njoj prilagode... Lako je kad te neko ni ne zavoli... Tad samo tamna strana srca zaboli... Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli... Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli... _________________ Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 1 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - Hocu li...
Hocu li ikada upoznati te tamo u nekome gradu i udahnuti miris tvoga jutra osetiti tvoje sutra uz prvu kavu jutarnju? Hocu li? Hocu li ikada bar prilike imati nije bitno da li na severu ili na jugu sansu imati da pokusam izbrisati tu tugu sto skrivas duboko u sebi? Neciji trag...... trag nekog ko bijase ti drag. Hocu li ikada naterati ti lice u smeh i oterati te bore bola sa cela i obraza ja zena koja zivi bez dokaza da ljubavi postoje i disu, istoriju pisu,radjaju i opstaju. Hocu li? Hocu li ikada to s tobom imati od tebe primati i tebi davati paznju,neznost i ljubav neku, pa da i moje prolece ozeleni, da ne budem vise u seni dok srecni ljudi na suncu stoje...... na slikarskom platnu zivota mog da se pojave i te boje koje predstavljaju sigurnost i srecu. Hocu li? Hocu li ikada u oci te pogledati pa da mi zivot krene tamo iz onog mesta odakle si dosao zamirisu ceste kojima si prosao, osetim sta znaci voljen biti, i voleti te....voleti a ne kriti. Hocu li ikada? Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 0 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - Ja zovem
U ovom prostoru omedjanom stablima mog razuma, u ovom prostoru bez sredista svjetla, bez okusa, bez glasova, u ovom sjecanju, zatvorenom u tamni obruc tijela, u ovoj boli u ljubavi nepravednoj, u ljubavi ja dozivam lice koje sam posjedovala jucer, ja dozivam noc. U ovaj sat neponovljen, u ovaj dan neotrovan blizinom vremena, u strahu prisutnom medju oblicima, u ovaj moj plac neka iz mahovine izidju sve kosute i poloze moje tijelo na zle i visoke borove, danas, na dan neprolazne osvete, neka umorne zene svezu moja stopala i zapale sve ladje, snene pod lukom mog vrata. Ja zovem. Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 1 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - Bilo bi lepo
Bilo bi lepo docekati zoru u odsjaju tvojih ociju, bilo bi lepo,nasloniti glavu na tvoje rame, zaboraviti,odlutati,nestati ... u tvome osmehu naci snage i hrabrosti za novo sutra, tvoje reci upijati ,i pamtiti ih jos dugo,dugo kad odes,kad te vise ne bude,kad nestanes ... zamisli ... uz casu vina,i odsjaj svece,pricati price koje zivot napisa bez mnogo reci ... gledati se i razumeti ... bilo bi divno imati te sad kraj sebe,mozda sebicno pomalo,al bilo bi divno ... a ti ... ti si daleko ... Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 0 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - ..Ne umem...
Tebi ne mogu da napišem pesmu. Ne umem. Ne nalazim te rime, ne nalazim te reči... Uz misli upućene tebi tonem u neke modre dubine koje kriju uzdasima prošarane tajne obojene živim bojama poput onih nemuštih šarenih stvorenja što se lenjo vuku peščanim okeanskim dnom uživajući u sopstvenoj lepoti... Neke tople struje raznose uzdrhtale zajedničke šapate i slivaju se u šuštavim vodopadima kroz doline titravih algi i šume iskićene snenim koralima... A do ustalasane površine u nestašnim skokovima dopiru naša Suncem pozlaćena smejuljenja... Lutam modrim dubinama naših sećanja ponešena moćnom zlatastom plimom osećanja i bliskosti... I znam, moja plima je i tvoja iako sad živimo na dva kraja okeana. Ne brinem, uopšte ne brinem što nemirni talasi na površini raðaju vrtloge šutanja jer su i ta šutanja naša, jer i ti talasi zapljuskuju obe obale. Nije to ni važno. Ta talasava površina ionako je samo varljiv odraz treptavog noćnog neba okićenog zvezdama koje ti i ja zajedno iscrtavamo mislima povezujući zvezdu po zvedu u samo nama razumljiva sazveždja. I ta sazveždja, te čežnjive misli isprepletane u večnost, uranjaju kroz vrtloge naših šutanja, u istu modrinu koju smo ti i ja stvorili, i od koje smo oboje sazdani... Šta još da ti kažem? Sve što poželim da ti prenesem već se nalazi u našim dubinama nevešto maskiranim, ustreptalim zvezdanim odsjajem koji se nazire kroz ples tog nemirnog, talasavog pokrivača. Izvini ali tebi stvarno ne mogu da napišem pesmu. Jednostavno... ne umem... Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 0 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - ...istina...
Ako me se setiti zelis, potrazi me u secanju, u vremenu proslom i nestalom. Setaj se po plocnicima mojih pesama u kojima sam iskrena i prava. Gubi se u oblacima mojih misli jer tu cemo se najpre sresti. Ako me se setiti ne mozes, ne pitaj carobno ogledalo o meni. Ono ne zna nista ili malo zna. Jer koliko ljubavi iznosim svetu, stotinu puta po stotinu puta vise, ja ljubav tu cuvam u sebi samoj, za vreme buduce koje tek stize. Ako si me se setio mozda i onda se pitaj jesam li prava. I muci me sumnjom i ljubomorom. Lazi me, varaj me, ostavljaj me. Ne dozvoli da me sreca opije. Svakoga dana iznova zeli sve, kao da dan pre nikada postojao nije. Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 1 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - Cesto
Često te tako vidim. Istina , kao u nekoj dalekoj srebrnoj magli. Ali divno te vidim. Na nogama ti čizme od sedam svetlosnih milja. U ruci ona lampa u koju, posle Aladina, umesto duha zatvaraš obrise vecitog vremena. I čujem sapućeš: sezame. I svet se pred tobom rasklapa. Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 1 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - ...ove noci...P.N
OVE NOCI Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Napisati na primer: "Noc je puna zvezda, trepere modre zvezde u daljini". Nocni vetar kruzi nebom i peva. Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene volela. U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo. Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci. Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio. Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju. I stih pada na dusu kao rosa na livadu. Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati. Noc je zvezdovita i ona nije uz mene. I to je sve.U daljini netko peva. U daljini. Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi. Moje srce je trazi, a ona nije uz mene. Ista noc odeva belinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti. Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav. Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju, moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje, i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem. Pablo Neruda Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 1 ) :: Permanent Link


9/2/2007 - ....ljubav...
Mogla bih da pisem o ljubavi I sta ona znaci svakom pojedincu,mogla bih pisati o ceznji I osecanjima,mogla bih toliko toga da napisem I jednostavno se oslobodim svega,mogla bih baciti reci niz vetar I da ih sasvim slucano neko cuje,mogla bih toliko toga… I hocu…pisacu I pricacu o ljubavi… Svako voli na drugaciji nacin,neko duhom…neko telom…neko srcem I dusom… Ja volim citavim bicem…I da…to mi nije bas toliko pametno,shvatila sam to u par navrata I zaklinjala se da je to poslednji put…da ne treba davati celog sebe …ali ja jesam…jer to sam ja I to ne mogu promeniti…Svakom se desi ljubav,nekom pre,nekom kasnije…I svako je dozivljava drugacije… Toliko prolivenih suza,toliko cemeri I jada…I verujem da to nije bila ljubav…ljubav ne povredjuje…Ljubav ce na moja vrata,nadam se,tek zakucati… Ljubav…ima ih toliko…Ljubav prema zivotinjama,prema deci,prema prijateljima,roditeljima… Kada sam vec pomenula prijatelje,ja mogu da kazem da ih imam,samo zato jer sam im potrebna na neki nacin…uvek tu da pomognem, saslusam,ponudim rame za plakanje,da ucinim…ali sve to samo u jednom pravcu… Svog prvog , pravog prijatelja nasla sam jos kao mala u svom psu…bio je to nemacki ovcar po imenu Regan…to je bio prijatelj koji je znao sve moje tajne,koji je znao da me razume pogledom,koji me je ispracao I posle skole cekao,koga sam volela bezizmerno…naravno uginuo je od starosti ali ne na oci vlasnika…kao da je znao kolko ce me to boleti…I nikad nisam ostala bez psa prijatelja,jedan ode,drugi dodje I svako je imao nesto svoje,neku svoju draz,nesto posebno cime te vezuje…svaki je poseban ali ne manje vazan… A ona cista,ne iskvarena ,najlepsa ljubav jeste ljubav prema deci,ali o njoj ne moze ni da se pise,toliko je jedinstvena,jaka bez granica… I pisacu o svemu…vremenom… Slika hostovana na Fotorola.com

Komentara ( 2 ) :: Permanent Link


O meni

Pricajmo o ljubavi


Poslednje objavljeno
Meni

Prijatelji
Linkovi

Strana 1 od 1
Prethodna strana | Sledeća strana