.. kao skener s bazom od ćelija vrelih kestenova
maskiran petrolejom koji hladi
kao neosvojiva planina
pod kojom stražari potmula tutnjava
dok u sebi sagoreva
urok u očima
ako se suviše približiš..
Zelenooka
koja
podcrta svoj pogled
pod raskošnim velovima.
Podučena
skrivanju u trenutku zavodjenja,
u pokretu odbijanja
koji priziva 1001 noć
zabacila
krajičkom rumenih usana
mamac
za sladostrašća
zabranjena.
Ne stiskaj me
navikom poljupca,
ne dodiruj me krivnjom,
ja te posmatram kroz.
Ogrćem slutnjom
kojom uporno gušiš moje disanje
i koja neće, još,
da prsne pod pritiskom
udvojenih obrisa.
Ja te pronalazim
s one strane vremena
u kome mene,
skrivenu nedogledom,
nema -
da ti ga prinesem
na oltar,
žrtvovanjem.
Pod telom visoke temperature
svi oblici naši
menjaju agregatno stanje.
Nad glavom kruže
namaknuti
sve neki čudnovati oblici.
Tiho je kao pred kišu
kada prostre se
smiraj svekolikog iščekivanja.
I nema tišina
zna koliko malo je potrebno
da se prospe
i pretvori u bljesak
munje
s prvim kapima koje dolaze
za kljunovima
ustreptalih jata u begu
.. od gromova.
Izvesno.
Oluja u krilima mrsi talase.
A gde si Ti?
lepa, nezavisna, samopouzdana princeza,
naletela je na žabu, dok je sedela
na obali nezagađene bare
blizu svog zamka,
i razmatrala ekološka pitanja.
Žaba uskoči u princezino krilo
i reče:
"Elegantna damo,
ja sam jednom bio naočit princ,
sve dok me zla veštica nije začarala.
Međutim, jedan tvoj poljubac
će me ponovo preobratiti u
lepog i mladog princa, što ja i jesam,
i tada, moja draga, mi ćemo se venčati
i zasnovati porodicu u tvom zamku
sa mojom majkom, gde ćeš mi ti kuvati,
prati moju odeću, rađati moju decu,
i pritom osećati večnu zahvalnost i sreću za to."
I te noći, dok je princeza raskošno večerala
lagano pržene žablje batake začinjene belim
vinom u krem umaku od belog luka,
tiho se nasmejala i pomislila: