Zaseli gosti i nikad da odu.
Blago vama gostima... možete da idete kad god 'ocete. - Kaže im Lala.
Napokon gosti krenuše. Napolju se stuštio pljusak, ni nos covek da pomoli.
Lala izašao na kišu, niz lice podignuto prema oblacima sliva mu se voda,
podigao obe ruke ka nebu:
Bože... bože, jesi l' kadgod ti imao goste?
