Sve drugo je.. istorija koja traje. Prvo je muzika.
18/1/2008
Kao devojčurak bila sam opčinjena lepim sličicama. Seckala sam ih iz maminih i babinih žurnala i lepila u veliku ukoričenu svesku, posebno iscrtanu i ukrašenu krasnopisom. Mislim da i sada postoji negde među uspomenama moje majke.
U skladu sa godinama na njima su uvek bila lepa lica, romantični prizori, zaljubljeni parovi.. Nekako u to vreme sam u svakom gradu u kome bi se našla kupovala razglednice i naročito „šarena“ pisma, i svi moji prijatelji donosili su mi ih ili slali sa svojih putovanja. Ljubomorno sam ih čuvala, najpre od radoznalih očiju mladje sestre i njenih nestrpljivih prstiju, u fascikli koja bi se mogla zvati i herbarijumom najtananijih devojačkih želja. Tada ni slutila nisam da ću ih jednom, jednu po jednu, ispisivati i slati, slati.. Posle sam zanavek prestala da sakupljam sličice i pisma, ali nikada nisam prestala da primećujem ljude i njihova lica.
Od devojačke zanesenosti preostalo mi je podsećanje na (mislila sam tada) najveće moje ljubavi, uvek kada naidjem na nešto što na to iz mladosti lepo liči.
I složim na blog
nije chudo shto si to chinila ti, ali zamisli i ja sam voleo razglednice i uvek sam na putovanjima trchao da vidim kakve razglednice imaju da bih mogao da kupim..
Moja cerka je jedno vreme bila odushevljena ali je to splasnulo i sad vishe i ne znam shta je sa njima ali pisma ljubomorno chuvam narochito ljubavna u onim lepim kovertama (neke su i mirishljave).:)))
Све су то меморијски кључеви који отварају једним погледом на њих, све мирисе и осећања тог времена.
Poslao
O100JA нелегалац u 17:22, 18/1/2008 | Link | |
Ja stalno tvrdim (a to nedavno anagami napisah povodom limenog djubrovnika njegovog tate) da, kad pocnemo da starimo, sve se vishe vezujemo za uspomene!
Mada, ako prelistavanje starih dnevnika, herbarijuma, razgledanje fotografija, razglednica, salveta, markica... moze da nam donese malo radosti, ulepsa zivot (pa i na tren)... SAMO NAPRED! Pridruzujem se:):):):)
MMMila o kako to milo zvuči, mislim na tvoj nadimak :)
Rekoh ja da nisam bolećiva da sakupljam takve uspomene, odavno, čovek ono što zaista treba da zapamti pamti i za to mu ne treba ni memorijski ključ niti bilo kakva arhiva.
Čak i svoj računar povremeno, kao svojevrsnu kutiju podataka, povremeno potpuno počistim i.. osećam se sjajno :)
Sve osim slika. Njih čuvam, ali retko poželim da budem sama sa njima. One su više trenutni gušt i nešto što će ostati za mnom, a da bude zanimljivo. Kao porodični nakit,
koji je meni prilično zadovoljstvo ;)
Što se starenje tiče, stariji ljudi zaboravljaju i to je činjenica, ali je činjenica i da sve što su stariji počinju da se prisećaju najranijih iskustava. Mislim da ih to ne muči mnogo, više njihove bližnje :)
Ja sam pravila kolaže od sličica. Nedostatak toga je što su svi bili na velikom formatu, nepodesni za čuvanje i česte selidbe, tako da ih više nemam. Ali bili su višeznačni. :))))
Hvala Jezgro :)
@spes imam drugaricu koja je svaki koverat napravila sama, za to nisam imala i nemam strpljenja, veliki kolaži mu dodju umesto postera na zidovima i ne sumnjam da su svašta govorili ;)
3M radoznalost je ubila mačku :)))