KREATIVNOST III-DEO

14/4/2008,01:56
Negativni stavovi koji blokiraju kreativnost

1. “O, ne, problem!!
Reakcija na problem je u glavnom mnogo veci problem nego problem sam po sebi.Vecina ljudi izbegava ili porice probleme sve dok ne dodju do situacije da je suvise kasno. Glavni razlog za ovakav stav je emotivna, psiholoska i prakticna nedoraslost problemu. Problem je zapravo prilika. Ako problem shvatimo kao novi izazov i priliku da naucimo nesto novo, onda cemo poboljsati stvari. Definicija:
Problem je (1) uvideti razliku izmedju onog sto imamo i onog sto zelimo, (2) priznanje ili uverenje da postoji nesto bolje od trenutnog stanja, ili (3) prilika za pozitivno delovanje.
Resavanje problema izgradjuje samopouzdanje, povecava zadovoljstvo i daje nam bolji osecaj kontrole nad stvarima u nasem zivotu.

2. “Oooo, pa to ne moze!”
Ovakav stav je zapravo predavanje pre borbe. Priznavanjem da se nesto ne moze resiti ili postici, problemu dajemo jacinu i vaznost koji on sam po sebi nema. Odustajanje pre pocetka je, naravno, samoispunjenje problema. Ali, ako pogledamo kroz istoriju razne skepticizme i poricanja evo na sta cemo naici: covek nikada nece leteti, bolesti nikada nece biti pobedjene, rakete nikada nece napustiti atmosferu... Stav koji treba zauzeti je - sa teskocama se borimo odmah, a za nemoguce misije nam treba samo malo vise vremena!

3. “Ja to ne mogu!”
Ili ja tu nista ne mogu pomoci. Neki ljudi zauzimaju stav da je problemi mogu resiti samo uz pomoc eksperta, ali ne uz pomoc njih samih jer oni nisu dovoljno pametni inzenjeri (ili obrazovani, spremni...). Opet mozemo i ovde pogledati u istoriju resavanja problema.

Ko su uopste bila braca Wright pa im je poslo za rukom da konstruisu avion? Da li su bili avio inzenjeri? Ne, bili su mehanicari za bicikle. Olovka sa kuglicom je izmisljena od strane stamparskog korektora, glavni pomak na temu podmornice je napravio irski ucitelj Dzon P. Holand. Dzin je izmislila Eli Vitni, uciteljica. Aparat za gasenje pozara je izmislio Dzordz Manbi, kapetan milicije...i tako dalje.

U sustini glavni pomak u industriji, inovacija i usavrsavanje nije dolazio od istrazivackih grupa, vec od pojedinaca koji se ne bave profesionalno tim oblastima. Postoji jako veliki broj primera koji govore u tu korist. Osoba sa pozitivnim stavom i malo vestine u resavanju teskih situacija ce stici daleko i resiti bilo kakav problem. Zanimanje za i posvecenost problemu su kljuc. Motivacija – volja da se ulozi napor – su mnogo vazniji nego bilo kakvi uslovi rada. Cak i kad ne mozemo da uklonimo problem sa lica zemlje mozemo bar uciniti da postane manji i prihvatljiviji.

4. “Ali ja nisam kreativan!”
Svako je kreativan do odredjene granice. Mnogi ljudi su sposobni za vrlo visoke nivoe kreativnosti, dovoljno je da pogledamo decu dok se igraju i izmisljaju.

*primer by senchy – pre nekoliko dana sam sedela kod prijatelja koji imaju petogodisnju cerku. Devojcica je hiperaktivna, zna da pise i da cita i ima potrebu da se izrazva na sve moguce nacine. Tih dana je bila u fazi ispisivanja poruka roditeljima na malim komadima papira koje je lepila po vratima. Medjutim, posto ti papiri treba da se skinu a da na vratima ne ostane fleka, ona je smislila fenomenalan nacin kako da ih zalepi – pljune na zadnju stranu papira i zalepi ga na vrata. Zaista stoji i kad se papir osusi a ne ostaje fleka.

Problem sa kreativnoscu nastaje u periodu obrazovanja. Sve sto treba da uradimo je da opustenije pristupamo stvarima i iznenadicemo se kako i koliko smo kreativni. Ako se rukovodimo naucenim stvarima, mogucnost resenja problema je manja, jer funkcionisemo po sabljonu, po vec usvojenim standardima. Ako se bar malo izmaknemo od pravila ponasanja i slobodnije pristupimo problemu, broj resenja ce se povecati.

5. “To je tako detinjasto!”
U zelji da se predstavimo sto odraslijima i ozbiljnijima, sofisticiranijima, cesto ismevamo kreativne osobe ili igrarije koje su obelezile nase detinjstvo. Ali, ako sacuvate svoj brak od propasti ili prijatelja od samoubistva ili napredujete u poslu, da li vas zaista zanima to sto ce vas neko okarakterisati kao detinjastog? U ostalom zar igra nije zabavna?

6. “Sta ce ljudi pomisliti?”
Svakodnevno smo pod velikim socijalnim pritiskom i imamo potrebu da konstantno potvrdjujemo da smo obicni i normalni, a ne kreativni.
Evo nekoliko primera:
Kreativac: “Zelim da dospem vode u djus da bih ga razblazio, ovako je previse sladak.”
Obicnjak: “Ti si cudak, znas?”

Obicanjak: “Sta radis?”
Kreativac: “Prefarbavamo nase sanduce.”
Obicnjak: “Niste normalni.”

Kreativac: “Zasto ne biste dodali malo luka?”
Obicanjak: “Zato sto originalni recept ne sadrzi luk.”

Obicnjak: “Zasto smo krenuli ovim putem? Duze je.”
Kreativac: “Zato sto uzaivam dok vozim.”
Obicanjak: “Da li ti je nako rekao da se cudno ponasas?”

Konstantno naglasavanje ukazuje na suvu prakticnost i konformizam. Cak je i moda, od one iz Voga do pank roka, strogo definisana pravilima. Svaka devijacija se smatra pogresnom i smesnom. Neki ljudi zaista imaju toliko jako izrazenu psihologiju mase da u odnosu na njih ovca izgleda kao jak individualac. Dakle, sta ce ljudi pomisliti? Uvek ce se naci neko ko ce reci da vam je nos preveliki ili da uvek nosite cudnu obucu, ili da stalno izlazite sa cudnim ljudima. Kako god, ljudi ce pricati, kolio dobre toliko i lose stvari, zato mozete opusteno biti najkreativniji moguci.
Skoro svaka osoba koja se borila i zalagala za bolju civilizaciju bila je ismevana ili cak zatvarana. Dobar primer je Galileo...ili recimo Isus, citat: “Napredak cine samo oni koji su dovoljno jaki da podnesu podsmehe.” Resenja su vrlo cesto nove ideje, a ljudi cudno reaguju na nove ideje. Obicno zaziru i ismevaju. To je cinjenica sa kojom treba nauciti ziveti.

7. “Sta ako propadnem?”
Tomas Edison je u svojoj potrazi za savrsenim punjenjem sijalice, probao sve cega je mogao da se seti, pa cak i dlake sa brade svog prijatelja. Sve ukupno, probao je sa 1800 stvari. Posle nekih 1000 pokusaja, neko ga je zapitao da li ga je isfrustriralo to sto jos uvek nije blizu resenja. On je odgovorio da je sakupio mnogo znanja – saznao je za 1000 stvari koje sigurno nisu resenje.
Strah od propasti je jedan od glavnih neprijatelja kreativnosti i resenja problema. Lek je promeniti stav prema propadanju. Propali pokusaji bi trebalo da se podrazumevaju i ocekuju usput, oni su samo alat za usredsredjivanje na problem. Ne da u propalom pokusaju nema nista lose, vec je to znak borbe, pokusaja i akcije – mnogo bolje nego neaktivnost. Tipovi ljudi koji zive u skladu sa time kako vetar dune i prilagodjavaju se svakoj situaciji, verovatno nikada nece propasti ali, oni su esencijalno nekorisni drustvu. Tu su, prakticno samo da bi ispunili zakon gravitacije. Nikada nece osetiti zadovoljstvo koje dolazi posle duge i uspesne borbe.
Pretpostavimo da smo dozvolili da nas strah nadvlada i da nismo spremni da rizikujemo. Pokusacemo samo tri stvari godisnje zato sto smo u njihov uspeh potpuno sigurni. Na kraju godine rezultat je 3:0. Ok, sad pretpostavimo da sledece godine necemo brinuti o propalim pokusajma pa cemo probati sto stvari i promasiti 70. Na kraju godine je rezultat 30:70 (vise propalih). Sta biste vise voleli 3 uspeha ili 3x10? A zamislite samo sta vas je sve naucilo 70 gresaka. Poslovica: Greske nisu zabavne ali su svakako poucne.
objavio/la san_je_sve kategorija:
(0) Komentara | obavesti prijatelja

Pošalji komentar
Komentari:

  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se