Dalji postovi će biti posvećeni prenošenju tekstova sa sajta http://www.emaso.org/sr-serbian/index.html, koji su prevedeni na sprski jezik i koji će vam omogućuti da se zaista informišete na jedan kranje ljudski i samosvestan način, bez ikakvih pretenzija, o temi kojom se ovaj blog bavi,sud naravno donesti sami, i ako je moguće nakon celine koju ćemo pokušati da napravimo ovim prenesenim tekstovima! Baš iz tih razloga komentari će biti omogućeni nakon toga, kada ćemo zaista biti radi da ih sagledamo sa vaše perspektive i ako ste voljni da prodiskutujemo o tome!
Uvod
Moje ime je Ron Linden. Ja sam švedski građanin iz Skåne, najjužnije pokrajne naše zemlje. Diplomirao sam inžinjerstvo na Čalmers Univerzitetu (
Fusnota:
Postoje dve vrste homofoba (strah od homoseksualnosti). Prva vrsta homofoba je ta koja se boji uticaja koji se vrši na decu od strane medija u smislu propagiranja i popularizacije homoseksualnosti. U ovu vrstu homofoba spadaju mnogi ljudi u našoj zemlji.
Druga vrsta homofoba je ta koja se boji ili oseća ugroženo od strane homomafije / homo lobija. Ta pretnja može uzeti razne oblike. Neki se plaše jer homomafija predstavlja fizičku pretnju po njih i njihove porodice, kao što ćete videti u primerima. Drugi su pak iskusili pretnje nenasilne prirode. Kao što ćete videti postoje i strahovanja verskih vođa da će izgubiti finansijsku pomoć vlade (ako ne pruže članstvo i zaposlenje homoseksualcima). Takođe, postoje slučajevi gde biznismeni gube mušterije jer ih je zaplašivanjem oterala homomafija. Postoje i razni drugi slučajevi gde se ozbiljni poslovni ljudi svakojakog doba plaše da ne budu obeleženi kao homofobi od strane nekih grupa ljudi ili u medijima.
Većina homofoba prve vrste je obično i homofob druge vrste, jer se boje maltretiranja u slučaju da na glas kažu svoje mišljenje u bilo kom javnom okruženju. (Ljudi koji nisu homofobi su zvani homofili te takvi ljudi nikada nisu ni homofobi druge vrste jer naravno njih ne maltretira homomafija). Ljudi koji su homofobi obe vrste (inače malobrojni) su oni koji se boje uticaja homoseksualne agende na njihovu decu, ali se isto tako brinu za svoju sigurnost i/ili karijeru jer su se usudili da na neki način oglase svoje mišljenje. Postoje naravno i siva područja između homofila i homofoba bilo koje vrste.
Nije prikladno za decu
Isto tako, materijal koji ću predstaviti ovde nije prikladan za decu. Principe koje ćete ovde naučiti trebaju biti primenjeni s decom, ali informacije ovde su isključivo namenjene vama kao roditeljima. Moja prezentacija je podeljena na sledeće delove:
1. Koja seksualna orjentacija je najpoželjnija za Vaše dete ili unuče? Bez dovoljnih informacija o homoseksualnom načinu života, i praksama koje idu uz isti, nećete biti u stanju da shvatite do koje mere trebate da se angažujete u promociji razvoja jedne od ove dve orjentacije (homo ili hetero.
2. Kako možete Vi, dok se Vaše dete formira, položiti temelje njegove seksualne orjentacije koji će se razviti kada to dete uđe u pubertet?
3. Da li se dete rađa homoseksualno ili heteroseksualno? Da li se opredeljenje u genima?
Laž broj 1: Heteroseksualan i homoseksualan način života su podjednako prihvatljivi.
1. Prosečan životni vek
2. Upotreba nezakonitih droga
3. Učestalost samoubistva
4. Učestalost pedofilije
5. Polno prenosive bolesti (PPB)
6. Nevernost prema partneru
7. Društvena i religijska prihvaćenost
8. Nenormalan fokus na seks
9. Rektalni problemi
Laž broj 2: Kao roditelj nemate uticaja na to koju će seksualnu orjentaciju odabrati Vaše dete kada uđe u pubertet.
1. Ubedljivi rezultati opširne istrage su potiskivani od strane homo lobija
2. Izveštaj istrage Biebera at ala (REF. 4)
3. Zaključci koji se mogu izvući
4. PARADA SRAMA
5. Više o očevoj ulozi
6. Zajedničke uloge oba roditelja
7. Napadi homo lobija na ljude koji se ne slažu s njihovom agendom u Americi
8. Napadi homo lobija na ljude koji se ne slažu s njihovom agendom u Švedskoj
Laž broj 3: Seksualna orjentacija je naslediva. Određuju je geni.
1. Pristrasni rezultati istraživanja koje je sproveo homo lobi
2. Kalman
3. Bejli-Pilard (1991)
4. Bejli-Dune-Martin (2000)
5. Još jedno lažno istraživanje (Hamer, Hu, Magnuson, Hu and Patatuci)
6. Berman-Brukner (2001)
7. Simon LeVay (1991)
8. Roditeljska hormonalna hipoteza
9. Trend i nova homoseksualna ”istraživanja”
