| Pored mracnih rijeka |
| Pored mracnih rijeka |
| Lutao sam tu |
| Zivio sam zivot svoj |
| u Vavilonu |
| I zaboravio sam |
| moju pjesmu svetu |
| I nisam imao snage |
| u Vavilonu |
| Pored mracnih rijeka |
| Nisam mogao da vidim |
| Ko je cekao tamo |
| Ko je trazio mene |
| I on je rasjekao moju usnu |
| I on je isjekao moje srce |
| I nisam mogao da pijem |
| iz mracne rijeke |
| I pokrio me |
| I vidio sam u sebi |
| moje divlje srce |
| I moj vjencani prsten |
| Nisam znao |
| I nisam moga da vidim |
| Ko je cekao tamo |
| Ko je trazio mene |
| pored mracnih rijeka |
| uspanicio sam se |
| Pripadao sam na kraju |
| Vavilonu |
| Tad je pogodio moje srce |
| sa smrtonosnim pogotkom |
| I rece, Ovo srce: |
| nije tvoje |
| I okrenuo je |
| moj vjencani prsten |
| I zaokruzio nas je |
| sa svim |
| Pored mracnih rijeka |
| u ranjenu zoru |
| zivim zivot svoj |
| u Vavilonu |
| Zato uzimam svoju pjesmu |
| iz mog slabog zgloba |
| Oboje I pjesmu I drvo |
| da pjevaju za njega |
| Neka bude nerecena istina |
| I blagoslov je nestao |
| Ako zaboravim |
| moj Vavilon |
| Nisam znao |
| I nisam moga da vidim |
| ko me je cekao tamo |
| Ko je trazio mene |
| Pored mracnih rijeka |
| Gdje se desava sve |
| Pored mracnih rijeka |
| u Vavilonu |


Hej, nije to nacin zbogom da se kaže
Volio sam te jutrima
Poljupcima dubokim I toplim
Tvoja glava na jastuku
kosa pospana zlatna oluja
Da, voljeli su se mnogi I prije
Znam da mi nismo nista novo
I u gradu i u šumi
mirisali su kao ti i ja
Ali sada tu je odstojanje
I moramo ukloniti straže
Tvoje oci sa tugom mazne
Hej, nije to nacin zbogom da se kaže
Ne trazim ni jednu drugu
kao sto bi nekada znao
Povedi me do aleje
uz nase korake kao rime
Znas da moja ljubav cuva tebe
Dok tvoja zivot mi daje
Kao I sve sto se mijenja
Kao obala I more
ali o ljubavi ili okovima suti
sto ne moze da se razveže
Tvoje oci sa tugom mazne
Hej, nije to nacin zbogom da se kaže
Volio sam te jutrima
Poljupcima dubokim I toplim
Tvoja glava na jastuku
kao uspavana zlatna oluja
Da, voljeli su se mnogi I prije
Znam da mi nismo nista novo
I u gradu i u šumi
mirisali su kao ti i ja
ali o ljubavi ili okovima šuti
sto ne moze da se razveže
Tvoje oci sa tugom mazne
Hej, nije to nacin zbogom da se kaže…
Vidjeh te te ovog jutra
Hodala si tako brzo
Ne mogu da se otrgnem
sa prosloscu
I nedostajes mi tako puno
Nema nikoga drugog na vidiku
I jos vodimo ljubav
U Mom Tajnom Zivotu
Smijem se kada sam ljut
Ja varam I lazem
Radim sve sto moram da radim
da guram dalje
Ali znam sta nije dobro
I znam kako treba
I za istinu da umrem
U Mom Tajnom Zivotu
Cekaj, cekaj me brate moj
Sestro moja, drzi se cvrsto
Napokon sam dobio naredjenja
Marsiracu kroz jutro
Marsiracu kroz noc
Prelaziti preko granica
Mog Tajnog Zivota
Pretrazivao sam papire
Koji ce te natjerati da zaplaces
Nikog nije briga ako ljudi
zive ili umiru
I diler zeli da mislis
da je sve ili crno ili bijelo
Hvala Bogu da nije tako prosto
U Mom Tajnom Zivotu…
Ugrizem se za usnu 
Kupim sta mi kazu
Od posljednjeg hita
do starih remek djela
Ali uvijek sam sam
I moje srce je kao led
I u njemu je tijesno i hladno
U Mom Tajnom Zivotu
Ova pjesma je objavljena na albumu Deset novih pjesama 2001 godine, poslije 9 godina pauze i kada je Koen imao vec 67 godina. Prosto nevjerovatno koju energija ima taj covjek i slijedeci album Moja draga Heather izdaje vec kad ulazi u osmu deceniju.
Pored ove pjesme na ovom albumu Deset novih pjesama se nalazi jos jedan sjajna pjesma A Thousand Kisses Deep. I opet ponovaljam, po ko zna koji put, kako je zaucudjujuce kako ti njegovi stihovi izgledaju tako lako napisani…
Dodji do prozora, moja duso draga
Zelio bih da gledam u tvoj mekani dlan
Mislio sam da sam kao neki ciganski kralj
prije nego sto me uvede u svoj san
Sada zbogom Marianne, vrijeme je
da se smijemo I placemo I placemo I smijemo,
na sve ponovo
Dobro znas koliko ceznem da skupa zivimo
ali tako se puno boris protiv nas
A zaboravio sam da se molim andjelima
I andjeli su zaboravili da se mole za nas spas
Sada zbogom Marianne, vrijeme je
da se smijemo I placemo I placemo I smijemo,
na sve ponovo
Sreli smo se kad smo bili skoro mladi
duboko u parku zelenih tulipana
stiskala si me kao da sam raspece
dok smo cekali tiho kraj dana
Sada zbogom Marianne, vrijeme je
da se smijemo i placemo i placemo i smijemo,
na sve ponovo
Tvoja pisma kazu da si jos uz mene
Pa zasto se usamljen tako osjecam ?
Na ivici stojim I jos uvijek drze me
sjajne niti tvoje kose da ne padnem sam
Sada zbogom Marianne, vrijeme je
da se smijemo I placemo I placemo I smijemo,
na sve ponovo
Trebam tvoju ljubav i ako je skrivena
Hladan sam kao nova ostrica brijaca
Znas da nisam sve ni zelio da znam
Nisam hrabar, al je ljubav puno jaca
Sada zbogom Marianne, vrijeme je
da se smijemo I placemo I placemo I smijemo,
na sve ponovo
Oh, stvarno si lijepa kao san
Isti dan kada sam dosao ti si otisla
I kada sam savladao cijelu planinu
Kisa mi je samo suze saprala
Sada zbogom Marianne, vrijeme je
da se smijemo I placemo I placemo I smijemo,
na sve ponovo …
Toronto - 12 May 2006
Otisli su prijatelji, na kosu palo inje
Boli me na mjestima gdje uzivao sam prije
I lud sam za ljubavlju ali me nema vise tu
Samo svaki dan redovno placam stanarinu
Oh u ovom od pjesme soliteru
Rekoh Henku Vilijamsu: Jesi l’ usamljen ?
Jos odgovora nema kao da je nijem
Ali cujem ga kako kaslje cijele noci duge
Stotinu spratova visoko iznad mene
u ovom soliteru od pjesme
Ovakav se rodih, to mi dao Bog
Rodih se sa darom ovog glasa zlatnog
I dvadeset-sedam andjela sa onoga svijeta
vezali me cvrsto za ovaj sto tu
u ovom od pjesme soliteru
I mozes zabiti igle u tu voodoo lutku malu
Zao mi je duso, ali nema moju glavu
Stojim pored prozora gdje jako svijetlo bije
Ah andjeli cuvaju da te zena ne ubije
u ovom od pjesme soliteru, tu bar ne
Mozes reci da sam imao tuzno djetinjstvo, ali ovo je zasigurno
Bogati se zabavljaju kad sirotinju gledaju
I ovaj strasni sud dolazi, ali mozda I nisam u pravu
Vidis, cujes sve te cudne glasove
u ovom soliteru od pjesme
Vidim kako stojis tamo na drugoj obali
Ne znam kako rijeka se tako odjednom rasiri
volio sam tebe duso i dok te nisam znao
I ako gore svi mostovi po kojim hodamo
osjecam te tako blizu i sve sto je nase bilo
Ako nista, ne moramo gubiti sve to ponovo
Sad se nudim na rastanku, ne znam kad cu opet moci doci
Gura nas svako novo jutro ka toj dole kuli sigurno
Ali slusat ces me duso, dugo i kad me vise ne bude
Tebi cu uvijek njezno saptat stihove
sa prozora ovog solitera od pjesme
Otisli su prijatelji, na kosu palo inje
Boli me na mjestima gdje uzivao sam prije
I lud sam za ljubavlju ali me nema vise tu
Samo svaki dan placam stanarinu
Oh u ovom od pjesme soliteru...
ako nadjem bolje, popravicu jednom. Kada slusam uzivo album (nema ta verzija na Youtube), i kad odpjeva ono “I was born with a gift od the golden voice” odusevljenje publike, a i meni uvijek izmami osmjeh