Zid na kojem je prorok pisao
Puca po rubovima
Na instrumentima smrti
Blistavi zraci sunca sijaju
Kad je svaki covjek rastrgan
Nocnim morama I snovima.
Nece niko staviti vijenac lovora
Dok tisina krike zaglusuje
Izmedju zeljeznih kapija sudbine
Sjeme vremena je posijano
I zalivano djelima onih
Koji znaju I koji su znani
Znanje je kobni prijatelj
Kada niko ne postavlja uslove
Vidim sudbinu covjecanstva
U rukama budala
Zbunjenost ce biti moj epitaf
Dok puzem napuknutim putem
Kad bi mogli mi bi se vratili I smijali
Ali plasim se od sutra I plakacu
Da plasim se od sutra I plakacu...
****
****
Sa albuma In the Court of the Crimson King izdatog 1969. King Crimson sa gitaristom Robert Fripom poznatim jos po cuvenoj gitari na pjesmi Heroes od Dejvida Bovija i Greg Lejkom koji poslije postaje mnogo poznatiji formiranjem trija ELP, snimili su ovu vjecnu poemu prije 40 godina koja i dan danas zvuci svjeze i mocno.
