Budzaci 1979, prava raja nikad nema vremena
na golim zicama do same ulice
Ti I ja se trebamo sresti
Gundelji iskacu kao kamencici
Sa farovima uprtim u zoru
Bili smo sigurni da tome nece doci nikada kraj
I nije me cak ni briga da prodrmam te nemire

I mi ne znamo
gdje ce nase kosti pocivati
Valjda u prasini
Zaboravljene I absorbovane u zemlju pod nama

Prevariti dokone I dosadne
Oni nisu sigurni sto smo usli u radnju
Grad morfijuma propusta rokove da vidi
da nas nije nista briga kao nemirni sto smo
Osjetimo privlacnost u zemlji od hiljadu krivnji
I prosuti cement, oplakan I osiguran
Prema svjetlima I gradovima ispod
Brze od brzine zvuka
Brze nego sto smo mislili da cemo ici, ispod brzine nade
Mišo nije nikad znao pravila
Druzio se sa frikovima I klosarima
bez potrebe za izvinjenjem, znam te bolje nego sto se pretvaras
da vidim da nas nije briga da prodrmamo te nemire

I mi ne znamo
gdje ce nase kosti pocivati
Valjda u prasini
Zaboravljene I absorbovane u zemlju pod nama
Te vrelina ulice, navaljivanje zvuka
Kao sto vidis nema nikoga tu

****


****

Sjajna pjesma, koja mene vraca negdje u kraj sedamdesetih,
u mladost i dane kada smo mislili da oni nikada nece proci,
ali to vise nije vazno, od kad se pojavila, osvojila me i zapjevala zadihana, prvi put...
I mi kao ne znamo...