Radeci od od sedam do jedanaest, svako vece
Stvarno cini moj zivot mucan, mislim da to nije u redu
Bio sam stvarno najveca, najveca od svih budala, uradio sam sto sam mogao
Jer te volim duso, kako te volim draga, kako te volim duso
Zaljubljen sam u tebe, mala, moja mala
Ali duso, od kada te volim, samo sto ne izgubim moj zabrinuti razum

Svi pokusavaju da mi kazu da mi nisi zeljela nikakvo dobro
Pokusavao sam, Boze, samo da ti kazem, samo da ti kazem,
uradio sam najboljes sto sam mogao
Radeci od od sedam do jedanaest, svako vece,
kazem to mi cini zivot mucan, mucan, mucan, mucan
Boze, nije to u redu, ne, ne
Od kada te volim, samo sto ne izgubim svoj uznemireni razum

Kazem plakao sam, oh, moje suze su lile kao kisa
Zar ih ne cujes, zar ih ne cujes kako padaju
Zar ih ne cujes, zar ih ne cujes kako padaju

Da li se sjecas mama, kada sam zakucao na tvoja vrata ?
Kazem imali si zivaca da mi kazes da me ne zelis vise
Otvorim ulazna vrata I cujem kako su se izlazna zalupila
Znas mora da jedna stavim nova, nova izlazna vrata mama

Radeci od od sedam do jedanaest, svako vece
Cini moj zivot nekako mucan mucan, mucan, oh cini ga mucnim
Duso, od kada te volim, samo sto ne izgubim,
samo sto ne izgubim moj uznemireni razum
Samo jos jednom jos, samo jos jednom jos
Duso, od kada te volim, ja cu da izgubim moj zabrinuti razum...

***

***
Ova pjesma je snimljena na albumu Led Zeppelin III, 1970 godine i po mnogima jedna od najboljis solo gitara uradjenih ikada. Dzimi Pejdz je snimanje morao da ponavlja vise puta dok nije dobio tacno sto je zelio. Prvih nekoliko uvodnih tonova su identicni pjesmi Yardbirdsa, New York City Blues, gdje prije Cepelina svira Dzimi Pejdz. Takodje cuven je negdje u sredini pjesme i Plantov vrisak, koji je na koncertima izvodio sa promjenjljivim uspjehom da ga uspije da izvuce sto bi rekli iz jaja.
U svakom slucaju vec odavno klasik i izazov za svakog gitaristu.