~ Karavan ~
8/2/2008
Kao oblaci na nebu
Kao kisobran, otvoren
Nadvile su se u svemu
Misli, crne misli na moj dlan

Kao sumrak proljeca
Kao san na ocima, umornim
Ispod stabla oraha, jedinog
Sto ce da me prepozna

Kao sljomljeno staklo
Kao karavan
Opet me je sve dotaklo
Nemir, bijeli nemir, noc i dan

A srce ne zna gdje si
I udara ko o panj
Kao da su se svi grijesi
...


Posljednji stih je jednostavno zaboravljen, pokusavam godinama da se sjetim
neka zavrsi kako kome padne na pamet...
Komentari:



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]