~ Milice... ~
4/2/2008
Milice, probudio me zvuk sirene
Stanem na prozor, vidim plašt miruje
Izadjem iz tijela i spustim se na travu
Zurim niz potok bešumno tamno

Milice, otvorim vrata na zidu
Na kraju bulevara san
ukopan i stoji, gledamo se
kao da čekamo ko će prvi

Milice, ruka mi trne u predvečerje
dok na vrh bora ptica sleti
gleda u svojoj ravni nonšalatno
grane mašu kao da plivaju

Milice, nebo je još uvijek plavičasto
razmazani oblaci liče na Igman
Danica progorjeva kanvas
Neki mir Bože sacuvaj

Milice, može ikako
Svidja mi se mnogo ono kraju
Kad zvona zazvone, svaki dan
I ja pjevam sa njima, oooo…

Milice, osjetim na jagodicama
toplinu zlata i svjetiljke
I poravnam se ko u stroju
kad sam bio mlad i volio te i tad…
Objavio Rosethorn u 13:26 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

lepa pesma za lepo ime ;)
Poslao Giardia u 14:44, 4/2/2008 | Link | |
Ne znam da li sam ti rekla da mi se jako
dopada tvoja poezija.Pa da ne ostane samo misao..
Poslao Lady u 14:44, 4/2/2008 | Link | |
Hvala puno...
Da otkrijem jednu tajnu, umjesto Milice, moglo je da stoji i Zvjezdana ili Suncica, zavisi od toga da li je noc ili dan :-)
Poslao rosethorn u 15:47, 4/2/2008 | Link | |
Bas je ta Milica srecna zena. I tad i sad.
Poslao snoshka u 16:56, 6/2/2008 | Link | |
Da mi je vidjeti sada...
Poslao rosethorn u 15:00, 9/2/2008 | Link | |


Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]