Udahnem duboko
da mi srce stane
na tren,
da se odmori
I vidim zrake iza oblaka
kao iz raja da izlaze
da nam daju nadu
za smirenje
I osjetim dodir
vjetra na kapcima
i sapat usamljenog
vuka smedjih ociju
rasjecenih sapa
bez tragova iza sebe
Kao da lebdi
u svom bolu
i ne dodiruje zemlju
Uzimam noz
i rasjecem rijec
da od jedne
nacinim tri
pa ih poredam
2 2 5
Gledam ih dugo
da se utisnu
duboko u oci
Kad zaspim
da ne treba
ni da sanjam
Ako me vidis
da ne treba
ni da pitas
da ne treba
ni da mislis
da se branis…
10 Avgust , 2007
