~ Vuk ~
15/10/2007
Udahnem duboko
da mi srce stane
na tren,
da se odmori

I vidim zrake iza oblaka
kao iz raja da izlaze
da nam daju nadu
za smirenje

I osjetim dodir
vjetra na kapcima
i sapat usamljenog
vuka smedjih ociju
rasjecenih sapa
bez tragova iza sebe

Kao da lebdi
u svom bolu
i ne dodiruje zemlju

Uzimam noz
i rasjecem rijec
da od jedne
nacinim tri
pa ih poredam
2 2 5

Gledam ih dugo
da se utisnu
duboko u oci

Kad zaspim
da ne treba
ni da sanjam

Ako me vidis
da ne treba
ni da pitas
da ne treba
ni da mislis
da se branis…


10 Avgust , 2007
Objavio Rosethorn u 11:50 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
Komentari:



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se