Zamisli, da legneš na pesak i
zableneš se u nebesko plavetnilo.
Zamisli, da te neko koga nisi video dugo
pita za želju.
I ti mu kažeš, donesi mi more.
A ja ću tebi vetar, kažem.
Zamisli, da onda počne da izvlači i donosi ti
najsitnije i nafinije eksplozije boja i formi.
Bio si milion puta na tom mestu i misliš da znaš
svako zrnce peska, školjku, perce.
Plima je ovog puta odlučila da se poigra na svoj,
posebno darežljiv način.
Donela je mala, tajanstvena bića i oblike.
I svaka forma je more.
Zamisli, da se zableneš bez daha, u galeriji nebeskog plavetnila i izložbi najfinijih svetlećih kreiranih minijatura.
Zamisli, da ti dođu i tri ribe!
Čuj, tri ribe! A zubi?
Zamisli, da pecaroš izvuče iz mora neku belu, iz daljine pljosnatu formu. Dotrčis i vidiš da je upravo upecao gornji deo nike trendze, možda čak i u svom broju. Devojka se smeši i kaže “uhh ceo dan čekamo na nešto. I gle, sad ovo!”.
Pa evo prvog ulova, dodajem.
Smejemo se.
*
Zamisli par meštana i jednog psa koji gurajući omanju barku natovarenu sa mrežama i dva ribara, viču s r e t n o!
Zamisli da vidiš da je more na jednom mestu ostavilo bazen veličine nekih 400X15m i da se deca brčkaju u njemu. Tu je i dvorac od peska podignut na crnoj steni.
Zamisli da vidiš kako je fotograf doneo svoju malu opremu i otvorio beli studijski kišobran, da bi uhvatio svaki zrak zalazećeg sunca i ponosnu majku koja grli prelepo stvorenje koje je ugledalo svet, tek, pre tri nedelje!
A ti, ti si već ostavio fotoaparat u kolima!! Zamisli, to tek!
Zato snimaš i memorišeš duboko u sebi, na motherboard-u svesti.
Zamisli, da velikim crnom prutem mašeš pomahnitalo, poput mačem samuraja i uzvraćaš onaj obećani vetar i njegov fijuk.
Skromno, nema šta.
Ali, iz dubine je. Oslobađajuće.
Opet se gubiš u pesku, nebu, suncu i galebovima.
I u srcu sa dve rupice, poput maske. To je od danas, navlaka sopstvenog.
Zamisli, da je danas more, svima ispunilo jednu želju!
Nedelja, 08.03.2009.






















|