Ako ste raspoloženi da u nekoj od narednih nedelja, za vikend odete na izlet, ovog puta vam preporučujem grad vode, gline i mermera - Aranđelovac i Bukovičku banju.
Ovaj post ne bi trebalo smatrati nekom vrstom prezentacije ili besplatne reklame tj. EPP programa za moj rodni grad, pošto reklame uz sve lepe sličice prilično zamute stvari. Nastojaću da budem što je moguće više objektivna, a ko je raspoložen za više informacija, može ih pronaći lako.
Kao skromni lokal-patriota preporuku dajem od srca iz više razloga:
1. Lepota i šarm
Iako grad i Banja ( neka mi oproste meštani, ali su to moje impresije! ) nisu što su nekad bili, u doba moje mladosti, prijaće vam mir, vazduh, voda i lepa okolina. Da, skoro da podseća na seosku idilu! Nekada je Banja bila jedna od vodećih u Srbiji, pa i šire. Zahvaljujući privatnoj inicijativi u zadnje dve godine oseća se pomak. Gradu i Banji, nadam se, predstoje bolji dani i željno očekujem čas kada će, opet, zauzeti na turističkoj karti mesta koja im pripadaju.
2. Položaj
Grad se nalazi u samom srcu Šumadije, na nadmorskoj visini većoj od dvesta metara, pod zelenim okriljem Bukulje i u neposrednoj blizini Venčaca. Od Beograda je udaljen oko 80 kilometara a znatno bliži su mu Topola, Mladenovac, Lazarevac. Položaj Aranđelovca stvara povoljne uslove za povezivanje sa svim magistalnim pravcima i susednim regionima. Nalazi se između dve saobraćajnice: Ibarskog puta (M 22) i puta
2. Kulturno-istorijsko nasleđe
Orašac i Topola u neposrednoj blizini garantuju da ćete , osim što upoznate prirodu i ljude, i obnoviti čas iz istorije.
Preporuke idu ovim redom:
Šetnja parkom: uživanje koje ćete osetiti se ne može opisati rečima! Jer, park se prostire na preko 40 hektara, sa prekrasnim cvetnim alejama i brojnim vrstama retkog drveća, i po mnogo čemu je jedinstven u zemlji. Njegovu lepotu upotpunjuju, a i jedinstvenim čine, mnogobrojne skulpture od belog venčačkog mermera, isklesane u okviru Smotre “Mermer i zvuci”. One u savršenom skladu zelenih tonova prirode i belih oblika vrhunske umetnosti, čine park velikom i neponovljivom galerijom savremenih skulptura u slobodnom prostoru.
Moja mala zamerka je što se grad, Smotra, pa i Republika slabo brinu o tom neprocenjivom blagu – prekrasnim, belim skulpturama, i ne nalaze načine da spreče i eliminišu huliganska divljanja.

Kupanje u Banjskom kupatilu: kupanje u toploj, mineralnoj vodi uz masažu, je osvežavajuće, opuštajuće a i blagotvorno. Cene su veoma pristupačne i ne propuštajte ovo zadovoljstvo!

Inače, banjsko zdravstvo ima razvijenu opštu i specijalističku lekarsku službu i osposobljeno je da pruža usluge fizikalne medicine i rehabilitacije. U okviru hidro-terapije pacijentima se omogućava kupanje i podvodna masaža u kiseloj vodi i druge, razne vrste terapija.
Osveženje u restoranima: ako ste poslušali moj predhodni savet i okupali se u bazenu Banje, po izlasku iz kupatila nastavite levo, pa pravo. Put vas vodi u prekrasnu, hladovitu i cvećem okićenu kafe-poslastičarnicu “ Pod arkadama “, vlasnika Slobodana Đorđevića. Još jedno osveženje u vidu domaćih kolača i torti, uz kafu ili sok, je pun pogodak! Posle rekreacije, naravno!

A ako usled svih ovih izuzetnih napora pre vremena i ogladnite, a pošto isti ugostitelj vodi nadaleko čuveni restoran “ Aleksandar “ kome gosti specijalno dolaze ne samo iz Beograda i Srbije, već i celog sveta, prošetajte glavnom ulicom grada do njega.

Ekskluzivan po svojoj ideji, položaju, ambijentu, ugostiteljskoj ponudi i osoblju, ovaj jedinstveni kutak srpske kulture i tradicije nosi obeležje dinastije Karađorđevića i
Obilazak znamenitosti: pre svega, ali samo spolja, možete videti u parku stari objekat, sada prilično ruiniran i nepoznatog statusa, hotel “ Staro zdanje “ .

Simbol grada i Banje, započeo je sredinom prošlog veka knez Miloš, a gradnju nastavio njegov sin Mihailo. Prvobitno zamišljena kao letnja rezidencija dinastije Obrenović, zgrada je završena 1872.godine i usled izmenjenih političkih prilika, odmah postala banjski objekat, verovatno najveći te vrste u ondašnjoj Kneževini Srbiji. Izgrađen po projektu minhenskog đaka, arhitekte Koste Šreplovića, "Staro zdanje" u svojoj arhitekturi objedinjuje originalne romanske elemente sa motivima ornamentalne dekoracije.

Pećina Risovača nalazi se na ulazu u Aranđelovac, iz pravca Topole. Prva istraživanja arheološke prirode otpočela su 1953. godine. Tada je ustanovljeno da je pećina bila stanište pračoveka. Otkrivena je bogata fosilna fauna: pećinski medved, mamut, nosorog, bizon, pećinski lav, leopard, hijena, jelen i dr. Među predmetima koji govore o nivou kuture i vremenu nastanka ističu se vanredno lepa oruđa koja su stvorena okresivanjem najtvrđih eruptivnih stena.
Pronađeni su i predmeti, na sličan način obrađeni, od kostiju velikih životinja. U bogatom peščanom nanosu u više slojeva su pronađeni tragovi upotrebe vatre - iz svega ovoga je pretpostavka da je pećina bila stanište lovaca srednjeg perioda starijeg kamenog doba - nisterijske epohe.
Sada je u pećini Podzemni Muzej paleolita, jedini muzej te vrste u zemlji.
Obavezno idite na Bukulju, nekada omiljeno izletište sugrađana i gostiju. Sada je ovde relativno skromna ugostiteljska ponuda, ali vredi otići zbog prirode i novoizgrađenog tornja - vidikovca: pola je Šumadije kao na dlanu!

Veštačko jezero u selu Garašima poznata je ribolovačka meka. U jezeru se ne sme kupati ( služi za vodosnadbevanje grada ) ali je pored njega sagrađen skroman sportsko - rekreativni centar sa otvorenim bazenom.

I na kraju, odlazeći iz grada, možete skoknuti do Orašca, pa i Oplenca.

Marićevića jaruga u selu Orašcu je nadomak Aranđelovca. Ovde je 1804. godine doneta odluka o podizanju I srpskog ustanka protiv turskih osvajača, a Karađorđe Petrović izabran za vrhovnog vožda.

Najmonumentalniji objekat u okviru postojećeg kompleksa je spomen škola Prvom srpskom ustanku. Sagrađena je 1934. godine, sa visokom kupolom zvonika, a posebnu vrednost joj daju prostrani tremovi na krilima. Izmedu spomen-škole i česme nalazi se zgrada spomen-crkve. Podignuta je 1870. godine, ali se i sad nalazi u vrlo očuvanom stanju. U enterijeru crkve izdvaja se ikonostas od 23 slike - čiji je tvorac poznati slikar Steva Todorović. Tu je i ikona arhagela Mihaila koja se izdvaja od ostalih autorskim stilom. Najverovatnije je da ona delo čestog živopisca Šumadije Dimitrija Posnikovića.
A ako vam se svidi boravak ili mislite da treba ostati još koji dan, pa prespavati u gradu, na hotele se ne treba oslanjati. Štura hotelska ponuda može se lako kompenzovati ponudom apartmanskog tipa. Tu bih vam posebno mogla preporučiti Apartmane Nedeljković, koji se nalaze u sklopu ekskluzivnog galerijskog prostora “Galerija 99 ″, na 150m od parka: dvokrevetne sobe I kategorije (klima uređaj, kupatilo, kablovska TV, parking).

Odlazeći odavde, reči našeg romanopisca realiste Svetolika Rankovića, rođenog u ovom kraju Šumadije će vam poželeti srećan put:
“I opet vidim tebe, mila jeseni … oslepeću od bleska tvoga, zaneću se čarima tvojim … Okrećem lice od tebe, berbo vinogradska, ne smem te više gledati, ni tebe, divna, čarobna seoska jeseni …”

Permalink | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar