1.11.2008, 23:12

Paper Hearts

Paper hearts floating by,
cut in peaces,
they're burning away,
taken by the wind of my loneliness.
I'm wondering will I ever find you?

I remember July,
that summer hot night,
and the flashing stars,
you in my sight.
That trembling feeling...
Do you remember it?

"Take care", was the last thing you said,
when you gone with the wind, somewhere far away.
All that was left is only the feeling in my heart...
Do you remember the feeling?

Paper hearts wondering why
does the beauty die
in just one sight?
The feel of loss is somewhere deep inside.
Would you ever find me?
Will I ever see you again?

Colors of the night
still deep in my mind,
the traces of beauty
that you left behind.
I remember the heartbeat...
Do you remember the heartbeat?

Paper hearts so high in the sky,
burning in the sun
on the hot day of July.
The fire still shines
deep down in our eyes,
as the moment of love finally dies.
Will you remember the feeling?
Will I ever return to you?
objafio/la Bananica la Cioccolato kategorijica: Traces of long forgotten love | (7) Kolačića | pošalji post na e-mail
30.10.2008, 22:50

Budim se u snovima

Mesečina,
danju nevidljiva,
skriva se iza oblaka svetlosti.
Cvetne grane šibaju moje teme
dok ponosno gledam gore.
Zaboraviti na brige,
zaboraviti na sve.

Vetar,
duva snažno,
stvara harmoniju večne slobode.
Šest stopa ispod,
samo da nisam ovde.
Zaboraviti na stvarnost,
zaboraviti na sve.

Obojene snove sanjam noćima,
budim se sa zvezdama u mojim očima,
polećem u novo poglavlje snova.
Leteći dugo,
sanjajući večno,
svoje srce vodim u drugi svet.
Zaboraviti sve,
zaboraviti sve...
objafio/la Bananica la Cioccolato kategorijica: Volim i zelim u zvezdama Sunce | (6) Kolačića | pošalji post na e-mail
28.10.2008, 23:08

iskreno o sebi [sastav iz srpskog].

[za ovo sam dobila aplauz od razreda i pohvalu za moj vokabular. nije mi jasno da ljudi mojih godina ne znaju šta znači 'introvertnost'.]

Kako da počnem? Hm... Zovem se ¹SugarOverdose, imam petnaest godina, živim u Vrbasu, srednjeg rasta, lepa, plavooka, nasmejana... Ne, ne, isuviše dosadno i prosečno! A ja nisam prosečna. Zovem se SugarOverdose i... A ne! Ne ide! Nisam se ni pozdravila, a već počinjem sa predstavljanjem! Kako nepristojno od mene... A ja nisam nepristojna. Dakle, dobar dan. Zovem se SugarOverdose i... Ja sam ja! Da! Pun pogodak!

Nisam obično dete od petnaest godina [kažem dete, jer moja razdragana duša nikad neće odrasti. Ne znam zašto, ne ide joj...]. Jeste da ne volim mnogo da se hvalim i više volim da se drugi trude da me upoznaju, ali ne mogu poricati da mi tako nešto izuzetno prija. Godi mojoj sujeti, čini da se sama osetim bolje. Šta još čini da se ja dobro osećam? Najviše me čine srećnom male stvari: komunikacija sa osobom u čijem društvu volim da budem, osmeh prijatelja ili člana porodice, šuštanje jesenjeg lišća pod nogama dok jedem neki dobar slatkiš i slušam svoju omiljenu muziku. I da - mnogo volim slatkiše. I muziku. Ne mogu da živim bez muzike, bez upijanja svakog njenog tona, svakog osećanja koje ti tonovi bude u meni. Takođe me fascinira prostor oko sebi, sve boje, slike, sva ta priroda... Volim da prodrem u najveće dubine reči, rečenica, sintagmi... Da otkrivam skriveno značenje izrečenog, opaženog. A volim i pismeni način izražavanja, s obzirom da sam vrlo introvertna. Jako sam radoznala i volim da se informišem o raznim stvarima. Ali neću se mnogo hvaliti time. Neka drugi otkriju više. Šta ne volim? Ne volim laži i ne volim kada me lažu. Više volim da čujem istinu, ma kakva ona bila. Ne volim površne ljude i ljude koji su tu samo kad im zatrebaš. Ne volim nepravdu, nepoštene ljude i netoleranciju. Ali, navedene stvari umem da oprostim, a nekad ih i ne primetim, pa ispadnem naivna... Al' šta ću, ko mi je kriv kad verujem u ljude?! Niko nije savršen, pa ni ja. Ali, pošto ne volim da pričam o onome što ne volim, zaustaviću se ovde.

I šta još da kažem? To sam ja. Vesela i nasmejana, ponekad tužna i nesigurna, ukratko - savršeno nesavršena! Prihvatam sebe onakvu kakvu jesam i to zahtevam od drugih. Volim svoj život i želim da ga lepo i proživim! Onako veselo, kako volim...


¹ puno ime ove šećeraste blogerke ne otkrivamo, da je ne bi prijavili u FBI.
objafio/la Bananica la Cioccolato kategorijica: Uncategorized | (5) Kolačića | pošalji post na e-mail
28.10.2008, 10:29

Ti odlaziš... Sat kuca...

Sat kuca...
Odbrojava svaki sekund
do kraja našeg života.
Pitam se kad,
pitam se gde...
Ti odlaziš...

Hladna zarđala igla,
ubod u moju golu,
bledu kožu.
Krvave suze teku,
a vreme prolazi...
Ti odlaziš...
Sat kuca...

Ti odlaziš...
Bela vrana sleće
na moja izranavljena leđa.
Kljuca i kida
moje prljavo crveno meso.
Sat kuca...

Gledam u mračnu senku
i vidim NIŠTA.
Pokreće se tiho
kroz tunel moje nesvesti...
Nema te...
Ti odlaziš...
SAT KUCA.
objafio/la Bananica la Cioccolato kategorijica: | (2) Kolačića | pošalji post na e-mail
26.10.2008, 01:32

Ništa

Photobucket

Noć je davno pala
i mesec je pun.
Pun, sjajan...
Tako bih volela da si tu.
Ptice obletaju smrknutim nebom.
Vrati se!
Zovem u pomoć
svoju izgubljenu podsvest.
Ništa...
objafio/la Bananica la Cioccolato kategorijica: Give me MU | (3) Kolačića | pošalji post na e-mail
25.10.2008, 01:36

Suncokreti

Photobucket

Dok šareni suncokreti njišu se na polju
mi živimo...i preživećemo.
Još samo koji uzdisaj i sve će nestati.
Vetar će porušiti i te naše suncokrete,
i čitav ovaj zemaljski svet.
Magla će pasti na ovaj usnuli grad
i oslepeti ljudske oči.
Vatra će goreti
i spaliti grane ljudskog postojanja.
Noć će zamračiti naša okna
i sve će zaspati...
A mi i dalje živećemo.
I stvaraćemo...
Dokle god je to potrebno.
objafio/la Bananica la Cioccolato kategorijica: Zivim Zivim Zivotu se divim | (1) Kolačića | pošalji post na e-mail
24.10.2008, 01:22

Kad propadnem u večnost

Kad propadnem u večnost,
recite mi da li sam udarila glavu.
Šapnite mi kuda vode sve te vijugave reke,
koliko visoko rastu stare gromade,
i na koji način funkcionišu
elektromagnetni talasi.

Probudite me,
iz ovog vekovnog sna o javi,
da se samo još jednom
setim onih brda
po kojima sam tiho koračala...
objafio/la Bananica la Cioccolato kategorijica: Daleko iza vecnosti | (2) Kolačića | pošalji post na e-mail
22.10.2008, 01:52

Beg

Kao čistokrvna srna
ja polako bežim od svega.

Bežim od svega što ima smisla,
bežim od zidova, bežim od čaša,
od peska, novina i starog usisivača.

Beg predstavlja jedan vid nestvarnog,
negde u strahu skrivenog i nečujnog.
Nečujnog i kao šapat zaspalog.

Beg od večnog beskraja
u ovom šarolikom i besmislenom životu.
Beg od raznih čudostvora
što vek čine dužim od milenijuma,
što jedan vek čine zaprepašćujuće večnim.
objafio/la Bananica la Cioccolato kategorijica: Daleko iza vecnosti | (4) Kolačića | pošalji post na e-mail
20.10.2008, 22:58

Obafeštenije.

Izbrisala sam sve svoje postove na ovom blogu.
Krećem iz početka.
Hoću da stavim ovde čitavu istoriju mog pesničkog stvaralaštva.
Pre svega, zbog sebe. Treba mi back up.
A onda, zbog drugih. Da vide sve što sam do sad napisala.
Neki su već videli neke od njih. Neki nisu. Neki će možda hteti da se podsete, ne znam.
Bilo kako bilo, počinjem ponovo.
Ali biće i drugih stvari pored pesama, naravno.
Počela sam da se poboljšavam u Photoshopu, tako da postoji verovatnoća da će biti nekih stvari iz oblasti digitalne vizuelne umetnosti.
Pozdrav, za sada.


~Sugar.
objafio/la Bananica la Cioccolato kategorijica: Uncategorized | (6) Kolačića | pošalji post na e-mail
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se