Stajala sam sama, mjesečinom okupana, mirisima nadolazećeg proljeća umotana...
Povjetarac blagi milovao mi je tjeme, dok se slutnje sjeme slijevalo do dubina, do samog dna svih sudbina...
Znala sam da stojim na ničemu i da je svijet agonija stvaranja i razaranja pod zvonom vječnosti...
Znala sam da je materije i života vrč, samo ljubavi i smrti grč...