...mi je punih DVADESETŠEST...
'Bem ti...
Ružno doba...
Ali skroz...
Što bi rekao Selimović, rano mi je 'mrijeti...
...a nekako mi je kasno za početi nešto novo...
Hm... Kasno? Nije kasno, ali mi se ne da...
Nemam snage...
Želju imam, a ne želim!
... Ma samo sam nekako baš umorna...
Idem malo do svoga zida, pa ću opet u svoje carstvo snova...
Jer...

Važno je samo ostaviti trag...

Nas dvoje smo nikad otpjevana pjesma,
slavuj što je htio pjevati o svijetu,
ruža što nije nikada pupoljak dala,
soko što je burom spriječen u svom letu...

Nas dvoje smo samo slutnja tajne sreće,
Nas dvoje smo nešto od tajanstva veće...

Znam!

Jednom će i čovjek lako biti...

Kada se kamenje prošeta do rijeke,
kada ribe isplivaju i nađu kopnena staništa,
kada ljudski život postane mjera i odrednica
i jedina stalna granica...

Kada ljepota duše bude jedino što je važno,
kada se razum bude tražio više nego tijelo
lijepo i snažno...

Čovjek će tada lako biti!

Rijeke će uzvodno teći,
planine u mora leći,
zemlja će mjerit' visine,
a nebo pod njom dubine...
Zvijezde će sić' u nizine,
a cvijeće rast' u širine,
i sve će moguće biti...

Do tada, ali samo do tada...
SVE LJUDSKO MORAŠ SKRITI!!!

 

 

Ja ne mogu pisati pjesme!

Ali, kada bih mogla,
napisala bih ti najljepše stihove,
Tebi, što kao kamen međaš
stojiš na pragu moje mladosti...

Ja ne znam govoriti velike riječi!

Ali, kada bih znala,
poslala bih ih vjetrom Tebi,
što si i sada stub
moje zrelosti...

Jer znam!

Ništa od mene bilo ne bi,
da uvijek nisam, od Tebe jedini,
uzimala u najam snagu i
polet smjelosti...

Mnoštvo nepotrebnih starudija jutros izbacih iz svoga srca...
Postelju nemirnih snova izložih Suncu...
Okružih se cvijećem, i cvrkutom ptica...
Pomislih, koliko je sada prostora za Tvoju ljubav ostalo!!!

Zašto i čemu?
Ko je mogao naslutiti da će se pojaviti u tom golemom zelenilu, koje je poput najljepšeg obećanja osvajalo svijet...?
Nije bilo nikakve suvisle misli...
Samo beskraj sitnih nevjerovatnih očiju na raznolikim tijelima insekata sa kojima se igrao vjetar...
Podigao je sićušnu glavicu, i na nekoj izgubljenoj pralivadi kao da je prošaptao, prepun gordosti žarke:

"Vrijeme je da se živi od ljepote i varke...!"

Čudiš se mojoj samoći
na bezglasnoj stazi
mračne nebeske pustinje
posute polenom zvijezda
po kojoj tumaram od iskona...

Tražiš opravdanje za slutnju
ljepote mrtvog sjaja
samotne tuge izgubljenih i nesrećnih...

Težiš dokučiti tajnu
zašto sam otkrivena i skrivena u isti mah
nebeska glumica lažne vatre,
vitez u tijelu žene tužnog i blijedog lika
koji juri vjetrenjače crnih oblaka...

Pokušavaš mi pomoći
tolikim pjesmama o ljubavi i čežnji
na klupama noći koje se pamte,
o silnim tajnama nebeskih trezora
zaključanih ključevima sudbine...

Želiš odgovore za koje misliš
da ih čuvam u tajnoj knjizi zapisa,
koju pišem mastilom bisernim
od postanka iz praha
do konačnog kraha...

E da jednom
spoznaš moju bolnu tajnu
da je ugledaš plavičastu i sjajnu
kako izranja jutrom praznoga dana
vrh mog hladnog i grobnog dana
životom okupana
srećna i smjela
plava i živa duša
moga mrtvog tijela...

Ako osjetiš ponešto topline i ljubavi u mojim rečenicama, znaj da ta ljubav i ta toplina nisu dio mene...
To je čudesni i tajni znamen papira na kojem su napisane...
Pomisli da je taj papir do jučer bio živo biće, niklo iz oplođenog sjemena u vlažnoj zemlji, koje je raslo pod vjetrom, kišom i Suncem...
Pomisli na njegovih dvjesto - tristo životnih ljeta...
Kako da netragom nestane toliko darovane ljubavi i topline?!
Ako u ovim zapisima ima nečega mojeg, onda je to bol, sjeta, tuga i zračak nade...

Stajala sam sama, mjesečinom okupana, mirisima nadolazećeg proljeća umotana...
Povjetarac blagi milovao mi je tjeme, dok se slutnje sjeme slijevalo do dubina, do samog dna svih sudbina...
Znala sam da stojim na ničemu i da je svijet agonija stvaranja i razaranja pod zvonom vječnosti...
Znala sam da je materije i života vrč, samo ljubavi i smrti grč...

Na nebesima ima zvijezda i Bik se naziva,
A na drugom vele da Zemlja počiva.
Otvor' oči, pa pogledaj:
“Kol'ko magaradi među dvama bikovima živi i uživa.”