Ratnici prvašići Ť

5/10/2006 Ť

UŽASI AFRIKE: DJECA-RATNICI, SILOVANJE I ZARAŽIVANJE AIDS-om, PRISILNI INCESTI, RATNI KANIBALIZAM...

 

 

RATNICI PRVAŠIĆI


Već smo spomenuli djecu-vojnike, točnije djecu-krvnike, koja su obavila neke od najstrašnijih pokolja. Jedinicama sastavljenim od prisilno unovačenih klinaca i klinki zapovijedaju dvadesetogodišnjaci koji ih obučavaju i vrlo strogo nadziru. Početna dob je kao za osnovnu školu; ubijanjem se možete početi baviti sa sedam godina

piše nenad miščević
Uskoro će se čitati optužnica prvom optuženiku, kongoanskom zapovjedniku Thomasu Lubangu, vođi krvavog Kongoanskog rodoljubnog saveza za novačenje i angažiranje za vojno djelovanje djece mlađe od petnaest godinaKod kuće mislimo da znamo sve o ratnim zločinima. Ni najmanje, jer zla mašta nema granica. Tako je jedan od zločina za koji mi nije poznato da ga je predvidio standardni popis ratnih zločina ratno ljudožderstvo. Posve stvarno. U nedavnim je kongoanskim ratovima u pobjedničkim orgijama pojedeno nešto Pigmeja. To nas dovodi do vijesti mjeseca na području međunarodnog kaznenog prava: Međunarodni kazneni sud (MKS), također u Haagu, ima svog prvog uhićenika kome će za dva tjedna, krajem ovog mjeseca, biti pročitana optužnica, i to upravo za zločine u kongoanskom sukobu. što, dakle, ima novoga s međunarodnom pravdom? MKS bi trebao biti glavna lokomotiva napretka. Koliko mu to uspijeva? Najpoznatija loša vijest o međunarodnoj pravdi je stara i nepromijenjena: SAD ruši ugled MKS-a koliko god može. Nije ratificirao sporazum s njim, upravo obratno, traži izuzimanje vlastitih hiperaktivnih vojnih snaga iz dometa MKS-a. Više od pedesetak zemlja potpisalo je, što milom, što silom, ugovor s Amerikom o neizručivanju. Američka se vlast obvezala svom narodu da će na sve načine štititi svoje građane-moguće optuženike i uhićenike; u MKS-u dokument u kome je to učinila ironično zovu ťuredba o invaziji na HaagŤ, jer implicira da bi se i haški zatvor moglo napasti ako bi u njemu završio neki nestašniji Amer. Novija ilustracija srodne loše vijesti je pismo glavnog tužitelja, takoreći MKS-ove ťCarleŤ, strankama koje su htjele pokrenuti istragu u vezi s mogućim zločinima u Iraku. Žao nam je, to nije u našoj nadležnosti iz sto i jednog razloga, poručuje im na desetak stranica tužitelj Luis Moreno Ocampo.
   
prva optužnica i uhićenje

Kad već ne možete suditi najmoćnijima, možete li barem donijeti pravdu najjadnijima, rado bismo pitali Ocampa, inače krajnje simpatičnog Argentinca, koji se svaki dan na radno mjesto vozi biciklom po Haagu. Tu stvari stoje nešto bolje. U prvoj se rundi on koncentrirao na Afriku, na njezine dugotrajne i nevjerojatno razorne sukobe. Ovog su proljeća MKS, Ocampo i njegov izaslanik i zamjernik Serge Brammertz proslavili prvu optužnicu: 17. ožujka na udaru im se našao kongoanski zapovjednik Thomas Lubanga, vođa krvavog ťKongoanskog rodoljubnog savezaŤ (UPC), i to za zanimljiv zločin: novačenje i angažiranje za vojno djelovanje djece mlađe od petnaest godina. To je taj prvi optuženik kome će se za dva tjedna čitati optužnica. Time se MKS, odnosno njegovo tužiteljstvo, uhvatio u koštac s mračnim silama koje su desetljećima, a posebno zadnjih sedam godina, harale kongoanskom pokrajinom Ituri i susjednom sjevernom Ugandom. A već mu se smiješi nova, jednako teška zadaća, masakri u Darfuru.
    Kratki podsjetnik o Demokratkoj Republici Kongu. Treća po veličini afrička zemlja, sa skoro šezdeset milijuna stanovnika i skoro dva i pol milijuna kvadratnih kilometara, bogata zlatom, dijamantima i drugim sirovinama, desetljećima se ne uspijeva smiriti. Nakon krvave Mobutuove vladavine uslijedilo je razdoblje nestabilnosti koje mnogi opisuju kao razdoblje kontinentalnog afričkog rata jer su u sukobima sudjelovale sve okolne zemlje. Nedavno je ipak održana prva runda izbora, drugu se očekuje za mjesec i pol dana. Sukobi kojima se bavi MKS tiče se sjeverne pokrajine Ituri, gdje se izvorno sukobljavaju dva skoro pa ťnarodaŤ, ratari Lendu (srodni ruandskim Hutuima) i pastiri Hema (sudanski Tutsiji). Od 1998. u njima je sudjelovala i ugandska vojska, koja je navodno opljačkala desetak milijuna vrijednosti kongoanskog zlata. U posljednje tri godine sukob se stišava, ugandska se vojska povukla, a zamijenile su je trupe UN-a. Njihovom zaslugom postale su jasne razmjere sukoba i masakara koji su ih pratili.
   
tri afričke posebnosti

Izvještaji s poprišta zločina i Brammertzova istraga, provedena uz pomoć UN-ovih promatrača u Kongu i njihove vrlo efikasne šefice, potvrdili su neke od afričkih posebnosti na području ratnih zločina. Već smo spomenuli djecu-vojnike, točnije djecu-krvnike, koja su obavila neke od najstrašnijih pokolja. Jedinicama sastavljenim od prisilno unovačenih klinaca i klinki zapovijedaju dvadesetogodišnjaci koji ih obučavaju i vrlo strogo nadziru. Kao nekad u dječjem križarskom pohodu u srednjem vijeku. Početna dob je kao za osnovnu školu; ubijanjem se možete početi baviti sa sedam godina. U Kongu ih je identificirano skoro dvadeset tisuća, sada MKS istražuje zloporabe u takozvanoj ťBožjoj vojsci otporaŤ Ugandi, a neslavni svjetski rekord dječjeg ratovanja vjerojatno drži Liberija.
    Druga posebnost su silovanja s namjernim zarazivanjem. Dobro su nam poznati ťobičniŤ modeli iz Juge i Ruande, gdje silovanje služi kao političko sredstvo ponižavanja i demoraliziranja protivnika, te kao sredstvo unošenja nepovjerenja i konačno razbijanja zajednice, pogotovu patrijarhalne, u kojoj onda vlastite obitelji, preko svojih muških glava, odbacuju i progone silovanu članicu. U Africe se tome pridružila nova ideja: angažirajte seropozitivne momke za silovateljske jedinice, kako biste na neprijatelja prenosili sidu. Ženske aktivistice koje djeluju u Ituriju svjedoče o tome kao razmjerno čestoj pojavi. Dodane su i varijacije: vojnici tjeraju mlade sinove da spolno opće s majkom što, naravno, dovodi do potpunog raspada obitelji. Sin, traumatizirani adolescent, je onda prirodni kandidat za obrtanje uloga; tražeći osvetu on će postati krvnik i silovatelj pripadnica suprotstavljenog ťnarodaŤ. Treća posebnost je ljudožderstvo, zločin koji smo spomenuli na početku.
   
ratno i poratno pravo

Kome suditi za sve ovo? Djeci-krvnicima sigurno ne. Ali sigurno ne ni odraslim sitnim ribama, ističe Ocampo, prisjećajući se haškog apsurda s Duškom Tadićem kao prvim i gotovo jedinim optuženikom na početku priče. Treba pucati na više, na krvnike na položajima, poput Lubange. I tu počinje još gora nevolja. U Kongu je, slično kao i u Bosni, mir postignut između ostalog i zahvaljujući dogovoru među vođama zaraćenih strana. A tim su vođama ruke krvave do lakata. Najpoznatiji primjer je Jean Pierre Bemba, ratni zločinac i potpredsjednik Demokratske Republike Konga. Postavljaju se dva problema koja pokazuju da je pitanje prava u ratu samo dio zadaće; drugi je, jednako važan dio, pravo nakon rata, stručno rečeno ťius post bellumŤ. Prvi je problem tehnički: kako će MKS, koji ne raspolaže ni vlastitim policijskim, a kamoli tek vojnim snagama, privoditi pravdi zločince koji sjede u takvim dogovornim, koalicijskim vladama? Drugi je moralni: mirotvorci često tvrde da je neproganjanje krivaca uvjet za nastanak i održanje mira. U jednom je intervjuu Ocampo pričao koliko su ga iznenadile ove tvrdnje u kongoanskom kontekstu. Očito nije pratio bosansku tragediju: jedna od ključnih ucjena u Daytonu bila je upravo ponuda mira u zamjenu za nekažnjivost, najjasnije sročena od strane Miloševića.
    Drugi je bitni element ťporatnogŤ prava odšteta žrtavama, i drugi oblici pomoći. MKS se ponosi čelnicom svog odjela za ta pitanja, Simonom Weil, blistavom francuskom intelektualkom, koja je kao dijete bila prošla kroz Auschwitz i izgubila obitelj te cijeli život posvetila žrtvama ratnih stradanja. Nada se smoći sredstva od novčanih kazni što bi ih trebale iskeširati ili same zločinačke vlade ili njihove civiliziranije sljednice. I od velikodušnih priloga bogatih. Iako su to sve samo prvi koraci, vrijedan je pažnje taj okret k ťporatnomŤ pravu koje klasični dokumenti, poput Ženevskih konvencija, jedva dotiču. Teoretičari ga tek počinju oblikovati; jedan od pionira je mladi Kanađanin Brian Orend. Zanimljivo je da se, kao i za toliko drugih uvida, pozivaju na Kanta kao etičara koji je prvi upozorio na potrebu za takvim pravom, u svojoj ťMetafizici ćudoređaŤ (par. 58-61): govoreći o ťpravu nakon rataŤ on ističe da ťpobijeđena država ili njezini podanici ne gube svoje sloboduŤ, spominje ťpravo na mirŤ i to na trajni mir, i vezuje ťpravo nakon rataŤ na svoju zamisao društva naroda. Danas to više nisu gole apstrakcije, već stvar goruće potrebe; temeljni dokument osnivanja našeg Haškog suda postavlja mu kao zadaću doprinos trajnom miru, o čemu su haški suci onda imali vrlo malo za reći i učiniti. Međunarodni kazneni sud barem je svjestan svoje zadaće, iako mu neće biti lako ostvariti je.

/ Napomena: Preuzeto iz Novog Lista, subota 16.09.2006., rublika "pogled", RATNICI PRVAŠICI  -  http://www.novilist.hr/ /

 
Objavio borivoj u 08:36 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

neki film o deci ,na nekom pustom ostrvu,nakon brodoloma,sortiraše se,sve desetogodišnjaci elitne engleske škole,zaratiše se u mukama i krvi do istrebljenja.mislim da okruženje prirode pridonosi opstanku naravi,pa možda tim iz štampe treba civilizovana poduka.....Anja
Poslao Anoniman u 11:26, 5/10/2006 | Link | |
posjetio je nedavno rijeku haiku prijatelj, slikar i književnik iz splita, franko bušić i sudjelovao na
festivalu "fona". prisustvovao sam na njegovom
nastupu, tom prigodom razmjenili smo svoje knjige.
od njega sam dobio šokantnu ispovijest i istinitu
životnu priču "postbalkanac". knjigu sam pročitao u
dahu, koja je na mene ostavila neizbrisiv dojam, otud
i ovaj tekst.

dok se bogati zapad iživljava i nezna kud i što sa
sobom, smišljajući razno razne nepodopštine, bijeda
i sirotinja ovoga svijeta stradava i pati. ta patnja je
nesaglediva i kraja njoj nema, dok mi mirno čutimo i
zavaljeni u foteljama uz televizore promatramo. tako
nam budi...

borivoj

Poslao borivoj u 11:44, 5/10/2006 | Link | |
uvek nepravde kroz celu istoriju...
Poslao zvezdana u 14:23, 5/10/2006 | Link | |
pozdrav boro !
text mi izlazi isečen sa desne strane, tako da nedostaje deo.
no, i ovo što mogu da pročitam je dovoljno potresno. najgore nepravde su one koje se vrše nad decom... gore ne postoji...
Poslao vojslav u 14:32, 5/10/2006 | Link | |
mislim da nije ništa od teksta isečenog i zagubljenog.
na preskoke sam citao i nadovezuje se zadnja rijec na prvu iz rijetka niže. ako si uočio što, ispiši mi pasus odozgo prema dolje rečenicu pa da provjerim.

sirotinja je i bogu teška, kaže stara narodna poslovica

na žalost i istinita. pozdrav, boro
Poslao boro u 15:17, 5/10/2006 | Link | |
pozdrav boro opet :)
kod mene na monitoru je sav text isečen sa desne strane.
počev od samog naslova, koji jod mene izgleda ovako :
- ušasi afrike, djeca ratnici, silovanje i zaraživ...(nastavak nedostaje)
incesti, ratni kanibalizam. -
tako u nastavku izgleda ovako :
- kod kuće mislimo da zna...(nastavak nedostaje)
ni najmanje.... -
desna margina seče dobar deo texta, čak i naslov.

ima i ona : na sirotinju i zec oštri .....
a kamoli Bog.
... ali da ne hulim od ranog jutra :)))
pozdrav i treći put ! :))))

Izmenio vojslav dana 6/10/2006 u 12:39
Poslao vojslav u 12:35, 6/10/2006 | Link | |
pozdrav vojslavu. vidim liniju gdje ti sijece, dok je
kod mene preko te crte ispisan tekst i sasvim u redu.
trebalo bi pitati webmasterij, kako to da se sa bloga
razlicito promatra ispis. u cijelosti i kresan. neznam
i nije mi jasno sto to jest po srijedi. bit ce visa sila i
ljuti se name sto sam ovaj ispis postavio postavio na
blog. poruke treba pratiti, jedna od poruka je i ova u
ovom mom slucaju. pitat cu poglavicu, moyda on rijesi
problem.

poydrav, boro
Poslao borivoj u 14:54, 6/10/2006 | Link | |


Powered by BlogOye!
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se