Tamo gdje Riječina ljubi Jadran «

10/3/2008 «
JUČER NA BRAJDICI OKONČAN DVODNEVNI TRADICIONALNI 6. SPUST NIZ RJEČINU
Tamo gdje Rječina ljubi Jadran
Želimo svima ukazati kakav biser prirode imaju u susjedstvu, objasniti kako biser da bi ostao biser treba i čuvati, ali i pametnim promišljanjem turistički valorizirati, kaže koordinator »Spusta niz Rječinu« Dalibor Reš

Piše Slavica MRKIĆ MODRIĆ, Snimio Livio ČERNJUL
 
I evo njih pod »riječkim mostovima«RIJEKA – Dvodnevni supust niz Rječinu kojeg tradicionalno, dočim se pojave prvi vjesnici proljeća organizira Željko Fućak, a zadnjih mu se nekoliko godina na pohodu priključuju i članovi Speleološke udruge »Estavela« iz Kastva, okončan je jučer nešto iza 15 sati, tamo gdje Rječina ljubi Jadran – na Brajdici. Brojem šesti, a radnim nazivom »hladno – mokro – tvrdo«, ovogodišnji je spust Rječinom počeo u subotu, u 9 sati na izvoru i to simboličnim činom – bacanjem buketa cvijeća u rijeku, u čast svih žena ovog svijeta i njihovog međunarodnog blagdana. A onda je sve krenulo već dobro poznatim tijekom, odnosno tokom Rječine što hodajući, što pužući, što plivajući, roneći i neovisno o svojoj volji klizeći i plutajući, prošlo je četrnaestoro avanturista i zaljubljenika ne samo u prirodu već i u ovu grobničku lijepu tekućicu, i kraj koji ju okružuje. Željko Fućak koji je Rječinu, ili bolje rečeno kojeg je Rječina osvojila već šesti put, potom Goran Grgurev, Martina Borovec, Dalibor Reš, Boris Lipovac, Martina Bradić, Matija Vrkić, Zoran Perec, Bernard Bregar, Dalibor Peršić, Vedran Jakominić, Dean Murina, Andrija Rubinić i Marinko Malenica, sve članovi ili kastavske »Estavele«, ili zagrebačkih speleoloških udruga »Željezničar« i »Velebit«, ili članovi Kluba podvodnih aktivnosti »3. maj«, ekipa je koja se tijekom proteklog vikenda družila ne samo s Rječinom, već i sa stanovništvom mjesta kroz koja protječe, ali i mnogim Grobničanima koji su »puknutoj ekipi« došli dati podršku i odati počast ne samo na ideji, već i na izdržljivosti, i nadasve hrabrosti.
   
Nimalo bezopasan pohod

Primjerice, na Trnovici, na jednim od najljepših slapova Rječine speleolozi su gledateljstvu priredili skokove niz slapove, a gledateljstvo njima gromoglasni pljesak. U Martinovom selu upriličen je zajednički objed, a da »ekipa iz Rječine« ne ostane gladna pobrinuli su se Grobnički dondolaši i čavjanska Konoba »Kalesin«. Avanturisti tvrde da bolje maneštre nema na cijelom svijetu od one koja im tradicionalno biva poslužena u Martinovom selu. Na lokaciji »Fabrika – jazovi« završila je subotnja etapa spusta niz Rječinu i podignut logor kojem su osim medija hodočastili i brojni znatiželjnici. Gledajući kako se i cijede, i tresu, i drhture, ali i dobro zabavljaju shvatili smo kako se ustvari čitavo vrijeme dobro zabavljaju.
    – Ciljevi ovog pohoda su vrlo jednostavni, ponajprije želimo svima ukazati kakav biser prirode imaju u susjedstvu, onda im pokušati objasniti kako biser da bi ostao biser treba i čuvati, ali i pametnim promišljanjem turistički valorizirati. Uza sve to mi sami imamo dobar trening, super druženje, ali i prekrasne uspomene, i slike koje se mogu vidjeti samo ako stojiš uronjen u Rječinu. Kako na ovim svojim pohodima uvijek i snimamo, a kasnije priredimo predavanje i i
Ričina blatnija leh je bila lani
   
    Željko Fućak, pravi je »krivac« za svih šest dosadašnjih pohoda na Rječinu. On i Zlatko Karajić prije šest su godina sjedeći na »grobničkoj rivijeri«, a to znači uz Rječinu na lokaciji nekih petstotinjak metara udaljenoj od Valića, gledajući u tu istu Rječinu promišljali njezinu ljepotu i onda je pala odluka – prošetati Rječinom od izvora do ušća dočim se pojave prvi vjesnici proljeća. Tada zacrtano, do današnjeg dana, svake godine i izrealizirano. Istina Zlatko više ne sudjelujue, ali je zato Fućak još uvijek »na čelu kolone«.
    – Ako se sjetimo spusta od prije četiri godine kad smo morali lomiti led da bismo prošli, onda je ovogodišnji mila majka što se tiče uvjeta. Je da je niska voda i brza Rječina pa smo si razbijeni, ma ča će van to. Ča se tiče čistoće Ričine, moran reć da je ovo leto blatnija leh je bila lani. Od izvora pa sve do Martinova sela morali smo plivat zmed vreć od peska ke su radnici ča delaju na vodoopskrbnom sistemu pohitali namesto va smeti, va Ričinu. Jadi me to ča ni ovo leto na pohod nisu došli predstavnici turističkih zajednica Grobnišćine, jer Ričina je jedan od najvećih turističkih potencijala ovog kraja. Svaka čast Vesni Lukanović ka svako leto dojde, pa j došla i ovo, i Dondolašimi ki su vavik s nami, i ostalimi ljudimi ki su nas došli ispratit. Ovo leto je moto Rijeke – grad u pokretu, ma pokret ni sest va auto i vozit se, pokret je hodit i va prirodi uživat, ma ju i čuvat, kaže Fućak.
zložbu, onda ono što mi vidimo i snimimo biva dostupno i svima onima koji nisu u mogućnosti proći koritom Rječine od izvora do ušća, jer, iskreno – ovakav je poduhvat vrlo opasan i ne može, i ne smije se u nešto takvo upuštati svatko. Recimo, postoji podosta opasnih mjesta na kojima se osiguravamo užetima kako bismo spriječili da nas slapovi podvuku pod sebe. Kako nas je ove godine puno išlo u vodu, nismo izveli svoj penjački performans na Pašačkom mostu jer nismo imali dovoljan broj ljudi u logistici, ali mi se oduvijek držimo one – budi siguran i ne izazivaj vraga, kaže Dalibor Reš, koordinator čitave akcije čije je provođenje omogućilo sponzorsatvo »AS profita«.
   
Bajkoviti prizori

I dalje je avanturistima u Rječini i uz Rječinu sve lijepo, ali najviše ih veseli onaj dio riječnog toka koji prolazi kroz Žakalj, pa dalje prema Harteri. Kažu – to su nestvarne, prekrasne slike i prizori. To je bajka. Ali ta bajka predstavlja i najteži dio spusta. Bilo kako bilo, oni tvrde da se isplati. Da sve neprilike, sve udarce i sve plavice i ogrebotine, kao i temperatura Rječine koja na izvoru iznosi 8 stupnjeva Celzija koji se prema ušću u zimskim uvjetima spuštaju, a u ljetnim dižu, ne mogu uništiti ushit i posebnost koju pruža »prošetavanje« koritom Rječine zaključak je svih sudionika ovogodišnjeg 6. tradicionalnog spusta niz Rječinu. Dečkima i curama svaka čast, a što su oni vidjeli, proživjeli i na ubrzanoj Rječini niskog vodostaja doživjeli, vidjet će i svi oni koji to budu željeli dočim »Rječininih četrnaestoro« srede dojmove, snimke i fotografije, te upriliče svoje, također već tradicionalno predavanje.
Preuzeto iz Novog Lista  http://www.novilist.hr/
Pozdrav Željku Fučku i ekipi hrabrih avanturista kojima ne manjka adrenalina. Boro
Objavio borivoj u 12:15 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Najlepsi grad na svetu sa rekom koja se trudi da to isto postane
Poslao prijatelj u 15:02, 10/3/2008 | Link | |
:)...pozdrav tebi dragi prijatelju...
Poslao Nurlisoul u 22:32, 10/3/2008 | Link | |
Poslao/la borivoj
hvala na komentaru i lijepi pozdrav beogradu,
takodjer pozdrav prijatelju, boro

http://budan.blog.hr/
Poslao borivoj u 08:03, 11/3/2008 | Link | |


Powered by BlogOye!