Ti znaš one trave, plotove i njive,
Znaš i mravlje staze i pčelinje paše,
Znaš pod kojim grmom jarebice žive
Skrivene od ljudi, kada žito staše.
Glas, korak i ruku, poznaju ti pčele,
Ni tvoja im sjena ničim ne zasmeta,
Šuštanjem se jave one trešnje zrele
Il hrastovim zlatom oko ti prošeta.
I do svakog stabla misao ti svrati,
Čitav tovar nosiš a ne lomiš vlati.
Moglo je baš sve to da živi u glavi.
Zašto da se bulka u strofama stravi,
Zašto da je stihovi slome ili smute.
To je onaj ponor gdje sva svetla šute.
Pocinjem odozgo tako da obema rukama zagrlim masu i fljus..sve na pod. He, he ! Prvi pogled na sarenu gomilu me odusevi koliko nisam gola, al ne bi to bilo to da u trenucima kad ............. Sednem na pod i uzimam stvar po stvar i obrcem je u rukama, zagledam , merkam i ocenjujem.'oce - nece.Toplo -hladno..Staro-novo.Kod nekih, pogotovo onih najstarijih kod kojih su i igle, konci i makaze odradili svoje i vec odavno im vrednost jedina u brisanju prasine - ......... veliki problem i kod njih se uvek najvise zadrzim.Svesna sam da najveci lom prave, da ih treba definitivno , ako nista drugo odstraniti u neku kutiju pa u podrum sa naznakom "Ne bacati, nikad se ne zna''.Sklonim ih u stranu, pa krenem odlucno na novije.Kod njih je uglavnom sve u redu, tu i tamo mozda neki sitan zahvat iglom, al moze da prodje.Sklopam ih uredno jednu po jednu na manje kupove i opet odgore na dole s obzirom na velicinu i redovnost nosenja rasporedjujem po pregradama.Milina pogledati , sve pod konac ...
E sad, 'ajd na one sa leve strane , one za "nikadseneznamozzatreba''.Nije ih mnogo , staju i one u orman bez problema, zadnja pregrada je rezervisana za njih...ma sve ce to u onu kutiju "ne bacati , nikad se ne zna''!