Neko

28/1/2007
Prsti jedne ruke
Evo, prozvala me Miriam, a ja se na prozivku odazivam, svidele su mi se svačije "petice", koje sam imala prilike da pročitam.

I da napomenem: ovo nisu potpuno nepoznate stvari o meni. Ovo su vama manje poznate stvari. Pošto sam ja jedno brbljivo stvorenje, većinu stvari ispričam nekome, ravnomerno raspoređujući teret. A ono što rešim da je baš tajna, povremeno i sama zaboravim...Ove dole baš i nisu neke tajne. Ali bolje anegdote, nego da vam pišem kako ne jedem papriku.

Kad sam bila mala, mislila sam da klikeri rastu u prašini. Prosto, da se materijalizuju na nekom prašnjavom mestu, iz nekih nepoznatih razloga. Nikad ih nisam bila videla u prodavnici, a stalno sam ih nalazila. Onako providni i šareni, bili su tako zgodni za projekciju nekog drugog sveta...Uopšte, tripovala sam se na materijalizaciju. Jednom sam sanjala mače, i kad sam se probudila, našla sam jedno u krevetu. Ćale ga je pre toga našao napolju i doneo. Ja sam samo pitala "Mama,  je l' mi san doneo macu?"

Na počecima svog tinejdž perioda sam ludovala za Crvenom jabukom. Pokušavala sam da uslikam TV ekran kad su u spotovima bili Žerini krupni planovi. I da, bila sam na koncertu Džejsona Donovana u Sava centru. Kasete Crvene jabuke mi je neko uzeo da presnimi, i nikad mi nije vratio, a Džejsona Donovana sam nedavno preslušala u trenutku poluđenja, kad mi je crkao cd plejer.

Zloglasne 1993. sam imala pakleni plan da kupim Enciklopediju Britaniku. Papirno izdanje, naravno. Videla sam je u izlogu jedne antikvarnice, i mrtva 'ladna ušla da pitam koliko košta. Nakon što mi je izdeklamovala cenu sa nepojmljivim brojem nula (da, u dinarima), teta me blago upitala "Je li, sine, je l' znaš koliko je to?"

Imala sam fazu u životu kad sam maltretirala ljude da mi objasne pojam Boga Oca. Sa Duhom sam se nekako i izborila, zakačivši se, uglavnom, za Junga i kolektivno nesvesno, Sin mi je donekle bio pojmljiv, kao rezultat potrebe ljudi
da se reše svojih grehova i proizašao iz pomenutog Duha, ali Oca nisam kapirala. Naravno, znajuci (tadašnju) mene, niko se nije ozbiljno poduhvatio odgovora. Da nisam jedina koja ima dileme, shvatila sam kad sam kasnije čitala o jereticima
u "Istoriji Vizantije" Georgija Ostrogorskog.

Čopor pasa lutalica jednom me spasio od agresivne grupacije pripadnika jedne političke stranke. To je bilo malo pre 5. oktobra, a ja sam imala grozomornu želju da cepam njihove grozomorne plakate u blizini moje kuće. Iako je bilo gluvo doba noci, odnekud se pojavio "stražarski" auto, iz koga je provirio jedan lakat i meni i mojoj drugarici izbrundao pitanje "Jeste li vi  cepali plakate?". Sa srcem u petama, promucale smo da nismo. Pošto nikog nije bilo u okolini,  naravno da nam nije poverovao. U trenutku kad je počeo da otvara vrata od kola, primetio je nekoliko pasa, tj. švalera koja je moja kučka pokupila, kako stoje vrrrlo en guard. Zatvorio je vrata i odvezao se.

A sad, vala, ne znam koga bih prozvala...Svi koje čitam, makar i samo povremeno,  su manje-više popunili ovaj leksikon. Jedino biće iz sledećeg milenijuma mogu da podsetim da komentari nisu isto što i post ;), da pitam Nemiri da li se izmigoljila od pisanja ili ja ne mogu njeno da nađem, Bamby mi, kao ni ja, u poslednje vreme nije baš blagoglagoljiva, a mogla bi, kad se smisli...A zanimalo bi me i šta Lara ima da izjavi...Ako ima neko kome se hoće, slobodno nek se oseća prozvanim ;)

p.s. Ne zaboravite da treba da udomim psa.
objavio besna glista u 18:20 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (9)
Komentara:
Vermiculo jedna, zabavna si i vedra :).A plakte cepala jašta, pa mi policajac nabio fotoaparat u facu od čega imam malu traumu.
Poslao Lady u 18:42, 28/1/2007 | Link | |
ja sam to davno obavila ;)
Poslao nemiri u 18:52, 28/1/2007 | Link | |
kerefeko
evo me
vratio sam se
iz budućnosti
ima svašta tamo
ali klikeri su večiti
imam jednu neraspakovanu kutiju
čeka neki turnir klikerijade
:D
Poslao III u 22:15, 28/1/2007 | Link | |
hm, hihi... dobro ti tvoji snovi, majku mu, a ja uporno i naporno sanjam jasona isaacsa, i ništa...
Poslao jullie u 22:18, 28/1/2007 | Link | |
he he
sad sam je našao
puf
sva je prašnjava
stoji neotvorena
dobio sam je na čitanje
pre jedno dve godine
Istorija Vizantije
:D
Poslao III u 22:19, 28/1/2007 | Link | |
dobar vecher, narode :). ja (kao ;)) neshto radim, al' da vam odgovorim: @III, bacaj se na chitanje, chita se kao roman, ali pazi, ima tuzhan kraj ;), i te klikere projektuj u neki drugi svet, da se neko njima igra ;), @jullie, eh, i ja sam neke sposobnosti izgubila, mada machku ili psa i dan-danas mogu da materijalizujem, @lady, fala vi na kompliment, i nadam se da ti je to jedina trauma iz tog perioda ;), @nemiri, dash link ;)?
Poslao besna glista u 23:00, 28/1/2007 | Link | |
Čuvam svoje staklence u pravljenoj vrećici od platna, koja visi na unutrašnjoj strani vrata od plakara.
Poslao Dzo u 23:00, 28/1/2007 | Link | |
Crvena jabuka :), podsetila si me na dve moje drugarice iz srednje škole koje su bile lude za Crvenom jabukom, i za Žerom :)
Poslao Sonatica u 23:02, 28/1/2007 | Link | |
dala pre nego što si postavila pitanje ;)
Poslao nemiri u 23:09, 28/1/2007 | Link | |


Ostavi komentar