12/17/2008, 01:16


- I: Prolog -

Od nulte do jedanaeste dimenzije,
Od osam sati do dvanaest,
Od indijskih sekti do atomskog sata,
Od tautologije do demagogije,
Od prećine do zvezda;

Sanjao sam čudan san:
Slagao sam slagalicu
Prostora jedanaestog reda...

Od čiča-gliše do ćelije,
Od projekcije kocke osmog reda
Do bisera tvojih očiju.

Zanimljivo veče, avaj;
Pobedila me je lingvistika.

Sunce je ime;
Ničim izazvano,
Ničim objašnjeno.


- II: Epilog -

"Primetila si moju samoću?"

"Da?"

"...moju jedinstvenost?"

"Da?"

"...moju posebnost? Odvojenost?"

"Da?"

"Moj oklop. Ljušturu."

"Da?"

"Moju jezgrovitost bića."

"Da?"

"E, pa ti je razbijaš!"

"Kako?"

"Ne znam."

"Volim te."

"Volim i ja tebe."

[ Povratak ] [ Komentari: ]
ljubav
nemiri, 12/17/2008 u 00:19
Mhm.
leopold, 12/17/2008 u 11:00
Otkrićemo mi prostor dvanaestog reda, ne sumnjam...
Nymphadora, 12/17/2008 u 16:13
I like it. A 12 je moj broj, ne bi trebalo da bude previše teško. Če' da se prisetim više Više matematike....
leopold, 12/17/2008 u 18:50

Dodaj na: Digg Dodaj na: Del.icio.us Dodaj na: Facebook Dodaj na: Reddit Dodaj na: StumbleUpon Dodaj na: Yahoo Dodaj na: Google Dodaj na: Blogmarks Dodaj na: Technorati
[Pošalji komentar]







who\'s online

SuicideLetters blog
Donacija za knjigu
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se