Da mogu ponovo sve ove godine da prozivim, samo bih jednu jedinu stvar izmenila. Iz korena, u potpunosti.
Ucena sam i odgajana, izmedju ostalog, i da ne mrzim. Kako godine i vreme prolaze, sve mi je teze da tome i odolevam. Posrcem i posustajem, sve vise; nakupilo se. Urlala bih na sav glas, dok mi vratne zile ne poiskacu; ni to vise ne pomaze, ne vredi; glava posle samo zaboli...jastuci uveliko izubijani; svi, slucajno zaostali, podsetnici polupani, smrvljeni...jos kad bih tako mogla i sam uzrok...
A obicno se, ta ptica zloslutnica, privuce i pojavi bas onog momenta kada mi krene na bolje; bas onog momenta kad pomislim da je sve i konacno iza mene, da sam slobodna i svoja, da mogu...
Ah, da...igracka, marioneta, u rukama okrutnoga stvora...kako li se ne navikoh do sad...?

