Kratka prica. Nista posebno al' kad sam ju cuo meni bilo smijesno i zalosno u isto vrijeme.
Naravno da je zalosno jer je u pitanju ratna tragedija, ali i smijesno i to iz prostog razloga sto je glavni lik ove price ziv i zdrav i uzbrdo prav.
Elem ima tome preko nekol'ko, radio sam kao perac sudja u jednom restoranu, a radni kolega mi je bio lik iz Velike Kladuse, a za potrebe ove price zvacu ga Hamo ili jos bolje, Memo.
Jednom prilikom smo razgovarali o ratu i dozivljajima, on je prezivio nekoliko zarobljenistava i logora.
Kaze on meni kako je jednom is'o u koloni zarobljenika sa tacke A do tacke 2, cestom, a kako je bio prvi u koloni i kako postojala mogucnost da je put miniran tako je on mudro postupio te gazio tragom koji je ostavio tenk, jer kuda tenk prodje tuda vise mina ne raste.
A kad je chetnik, koji ih je vodio, to spazio natjer'o ga je da ide onim djelom gdje tenk nije isao.
onda mi je ispric'o jos par detalja iz logora, a nakon sto mi je ispric'o kako ih je po cetrdeset znalo spavat u sobici tri sa tri, a onda udje strazar pa hoda po sobi, tj gaza ih a oni ne smiju dreknut', jer bi onaj koji bi jaukn'o pod strazarskom cizmom bivao poslan "na razgovor" te bivao nagazen u pravom smislu te rijeci.
ja sam prokomentarisao: e jesu ti chetnici bili djubrad; i opsov'o ih.
na sta mi je Memo kaz'o:
ma nisu chetnici gazili po meni, to se desilo u drugom logoru.
Pa ko je onda gazio? upitam.
Dedinini, kaze on.
Kakvi dedini kontam.
Onda mi on objasni kako su Dedini bili vojnici 5-og korpusa, tacnije Alijini, tako su Kladusani zvali sve pripadnike Armije BiH.
E tad mi se neke stvari poklope posto sam znao da je on iz Velike Kladuse.
Onda mi isprica kako je jednom bio na kopanju rovova i kako je prilikom kopanja na trenutak zastao jer ga je presjeklo u ledjima (Memo je tada imao nekih 50-ak godina) a strazar, koji je vidio da se odmara, ga je opalio lopatom u glavu, i kako je bio bez svijesti nekoliko minuta te su svi mislili da je umro.
Nakon tog detalja odlucim ga upitati, pripadnik koje vojske ga je udario lopatom, kako bih znao koga cu opsovat nakon sto kazem:
E jesu (ti i ti) bili djubrad.
I pitam ja njega:
Pa ko te udario lopatom Dedin il Slobin?
kaze on meni, a iskreno se smije,
nije ni Dedin ni Slobin.
Pa ko onda jadna mu majka, jel ustasa?
kaze nije ni Dedin ni Slobin ni Franjin nego Babin.
E tad mi nista nije bilo jasno.
Odlucio sam zavrsiti razgovor bez da mi objasnjava kako je uspio zavrsit u tri razlicita logora, samo sam dodao:
Brate Memo tebe samo jos ustase nisu drzale u zarobljenistvu.
na sta ce Memo:
Eee, jesu buraz i ustase.
Za vrijeme Oluje kada su se Srbi isparili iz SAO Krajine, a prije no sto su je Hrvati zauzeli to podrucje, Memo i njegov narod su uletili duboko u Hrvatsku teritoriju, a sve zbog opste gladi i neimastine u Meminom kraju, da pokupe ono sto su Srbi za sobom ostavili. Hranu, zivinu pa i tehniku.
a kako nisu dobro procijenili tako su ih Hrvati zatekli u nekom selu.
Jedan hrvatski vojnik ih je u cudu pit'o:
koji ste vi?
a oni su odgovrili:
Babini!!!
na sta je ovaj rek'o: e j... li vas babo!!! i zarobio ih sve skupa sa Memom komu je ovo bilo cetvrto zarobljenistvo.
Bio sam romantičan nekad, jednom u prošlom milenijumu, bilo to divno doba. Al prošlo.
Bejah ostavljen, tužan i skršen i sve što uz to ide...pa ipak ostao sam dovoljno cool da ne generalizujem.
A mogao sam ja to baš ovako....
