unatoć svom tom kaosu u glavi i srcu, osjećam se jako prazno, emotivno iscrpljeno. nije to ništa što ne mogu preživjeti, ništa što će ostaviti ne znam kakve ožiljke, ali toliko dugo sam bila sigurna, toliko dugo sam bila u vezi, da sam zaboravila kakav je to osjećaj kad si zaista sam... kad nema one jedne bliske osobe u čijem se zagrljaju zaboravlja na probleme, kad nema one jedne bliske osobe koja nudi utjehu, na onaj poseban, jedinstven način, na koji prijatelji ne mogu, koliko god dobre namjere imaju...
toliko se toga promijenilo u tako malo vremena, da još uvijek nisam probavila sve što se izdogađalo, još uvijek nisam imala sve povratne informacije iz podsvijesti i svakog me dana šamaraju...jedna po jedna, ako imam sreće.
jedva čekam da se ovo kolo sreće okrene gore, treba mi jedno pozitivno emotivno razdoblje...nedostaje mi ljubav...