sjedi u tišini i ugljenom crta zvjezdice po zidu, podu, papiru, tamne zvjezdice za tamnu maštu, tamnu igru, tamnu osobnost, tamne misli... rastrojena? uništena? na rubu ili preko magične crte živčanog sloma? nikad bez osmijeha na licu, nikad sama, nikad zaokupljena sobom, samo svijetom, svijetom koji nikad nije prazan, koji nije ljuštura, koji nije linija u pokretu, isprekidana linija s pokojom točkom, pokojim zarezom i puno nejasnih dijelova koji ne završavaju nigdje samo se gube u pogledu sjedi u tišini, piše romane u svojim zvjezdicama, svaki milimetar jedna rečenica, jedna nova tišina jedna nova praznina jedna nova tama