pomračenja
POMRAČENJA

O meni

Home
Profil
Arhiva
Prijatelji

Kategorije

poezija
fotografija
proza

Linkovi

ponoćne konfuzije
zibaldone
nakit snova



prilazim ti s otrovnim smješkom na usnama, znaš kojim... uvijek si protrnuo kad bi se tako smijala... nikad nisi bio siguran da li sam dobre, loše ili jebeno odlične volje... samo sam jednom bila jebeno loše volje i resila se otrovnim smješkom, nisi primijetio, ni smješak, ni mene, ni jebeno lošu volju.
prilazim ti s otrovnim smješkom na usnama, odjevena u crno, doduše, kao i obično, ali nešto izazovnije, kosu sam digla, maknula šiške s lica, naglasila oči pepelom i stavila Romu... danas plešem, ali ni to ne primječuješ... ne primječuješ moje lagano njihanje bokovima u hodu...ne primječuješ me... ni otrovan osmjeh na usnama, ni ubilački pogled u očima... prolazim pored tebe poput duha, tek mirisom naznačujući da sam tu negdje, da se prisjetiš... ne prepoznaješ me... jedino je parfem ostao isti, žena se promijenila i vraća se... kažu da je osveta jelo koje se servira hladno... vrijeme je da pojedeš nešto...



Objavljeno u: 21:18, 27.8.2006
Ostavi komentar

Zlopamtilo, kao i ja...Osveta nije dobra, ali zelja za njom je nekada isuvise jaka. Samo budi pazljiva.

Poslao: Skorpijica u 23:47, 27.8.2006

Link