|
Ponoćne Konfuzije
Konfuzije svih vrsta i oblika
|

O meni
Kategorije
Linkovi
|
prolazim kroz torturu same sebe
zavezala sam se za spravu za mučenje i sad zubima zatežem lance dok mi se tijelo rasteže, kosti pucaju, meso kida
tko nam može biti veči krvnik od nas samih? tko zna naše najbolnije točke, najslabije dijelove, granice boli...
od nas samih koji ih redovito prelazimo
lupamo glavom o zid misleći da će tako postati čvršća
dok u stvarnosti razumi pucaju, životi budu okrhnjeni zaluđenošću kao najslađim sredstvom mučenja ovih naivnih srdaca
ne nije moje
nikako
nikad 
|
Objavljeno u: 13:33, 23.8.2006 u poezija |
Ostavi komentar |
| Ne, nikako..., mozda nekad, vise nikada.... |
Poslao: zvezdana u 13:49, 23.8.2006 |
Link |
|
|
|
| |