Ponoćne Konfuzije
Konfuzije svih vrsta i oblika

O meni

Home
Profil
Arhiva
Prijatelji

Kategorije

poezija
fotografija
proza

Linkovi

ponoćne konfuzije
zibaldone
nakit snova

 

 

prolazim kroz torturu same sebe

zavezala sam se za spravu za mučenje
i sad zubima zatežem lance
dok mi se tijelo rasteže, kosti pucaju,
meso kida

tko nam može biti veči krvnik od nas samih?
tko zna naše najbolnije točke,
najslabije dijelove,
granice boli...

od nas samih
koji ih redovito
prelazimo

lupamo glavom o zid
misleći da će tako postati čvršća

dok u stvarnosti
razumi pucaju, životi budu
okrhnjeni
zaluđenošću
kao najslađim sredstvom mučenja
ovih naivnih srdaca

ne nije moje

nikako

nikad

 

 


Objavljeno u: 13:33, 23.8.2006 u poezija
Ostavi komentar

Ne, nikako..., mozda nekad, vise nikada....

Poslao: zvezdana u 13:49, 23.8.2006

Link
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se