pomračenja
POMRAČENJA

O meni

Home
Profil
Arhiva
Prijatelji

Kategorije

poezija
fotografija
proza

Linkovi

ponoćne konfuzije
zibaldone
nakit snova



danas sam zaključila dio svog života, povukla neizbrisivu crtu, ušla kroz jednosmjerna vrata,
danas sam slomila srce,
i njegovo i svoje,
morala sam

morala sam kročiti u oluju sudbine ( o kojoj je Murakami tako lijepo pisao) i krvariti i proliti krv da bi jednog dana izašla iz toga kao drugačija osoba, jer to je smisao te oluje...

danas sam plakala
i proklinjala svaku činjenicu koja je
govorila da je to najbolje što možemo napraviti
u ovom trenutku
danas sam proklinjala sve ono što
nam govori da nismo jedno za drugo
ne za cijeli život...

danas sam preklinjala riječi koje su izlazile iz usta i suze koje su klizile niz lice
i njegov trzaj i instant mir i pitanje u očima i bol i tišinu...

tišinu posebno

kada dvoje nema više ništa za reći

tišina ranjava...

i još uvijek ne poimljem
da više nije moja polovica

da će uskoro postati još jedan stranac
u prolazu
kako to, nažalot, obično biva...

još uvijek ne poimljem, a trebala bi






Objavljeno u: 17:40, 20.8.2006
Ostavi komentar

Nadji svoj mir...Kazem ja koja sam danas totalno bedna, ali vise razumem druge, nego samu sebe...

Poslao: Skorpijica u 16:51, 20.8.2006

Link

dodajem draga moja amorfio "palloma" maramice, kazhu da dobro upijaju suze.... nakon utroshenog jednog pakovanja, bitjesh savrsheno NOVA ;)

Poslao: poglavica u 18:07, 20.8.2006

Link

Covek pati dok ne shvati
a kad shvati opet pati jer
je shvatio da je uzalud patio...
BUDI SAMO SVOJA, MA KAKVA POLOVICA DUSE....:)))

Poslao: zvezdana u 18:21, 20.8.2006

Link
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se