pomračenja
POMRAČENJA

O meni

Home
Profil
Arhiva
Prijatelji

Kategorije

poezija
fotografija
proza

Linkovi

ponoćne konfuzije
zibaldone
nakit snova


čitam u sebi neke nepoznate retke
slova novog fonta
riječi neotkrivene upotrebe

čitam u sebi neke rečenice
koje nisam mislila da
su zapisane u knjizi sudbine

ili sudbina nije onakva kakva se
činila
ili ja nisam onakva kakva
sam se činila

sebi
drugima

sebi, ponajprije

čitam slovo po slovo
ne shvaćam ništa

ne znam kuda me vodi
ovo osjećanje
ova nervoza u želucu

ne znam što mogu dati
što primiti

znam samo od
koga to želim

znam da je nemoguće

no tješim se,
nemoguće su se stvari
već desile

i tješim se

bit će bolje

kad se zemlja otvori

možda me milostivo proguta

Objavljeno u: 23:11, 17.8.2006 		Ostavi komentar