pomračenja
POMRAČENJA

O meni

Home
Profil
Arhiva
Prijatelji

Kategorije

poezija
fotografija
proza

Linkovi

ponoćne konfuzije
zibaldone
nakit snova



otvorila je oči, budeći se tog jutra prvi put u životu. prije nije postojalo, kao ni poslije. živjela je trenutak. kao izgubljeni leptir koji nije znao kako da iskoristi svoj jedan dan života sa tim predivnim krilima. a dobila ih je...krila...obojana tisućama čežnji, neostvarenih želja, utihnulih strasti kao žeravica zalijanih hladnom vodom. krila, težila su tonu, mirisala na krivnju, opijala pojavom. nije ih znala protegnuti, vinuti izvan ovog dna na kojem se našla. nije joj ostalo snage da se odupre sudbini jednog dana. ide dalje svojim putem. bila je gusjenica, pa leptir, pa gnojivo... kažu sudbina.
ali mogla je...uprijeti jače, potruditi se više, ubrati pokoji od tisuće neostvarenih snova. težili su tonu. za snove koji teže manje, ne isplati se boriti.



Objavljeno u: 08:37, 9.8.2006 u poezija
Ostavi komentar

Ufffff......ipak mozda jos uvek vredi da se malo upne ?

Poslao: Lady u 19:23, 9.8.2006

Link

ostavih te s rechju "ti pishesh?"... dodjoh i videh "ti i dalje pishesh" drago mi je matora :)))

Poslao: poglavica u 00:17, 12.8.2006

Link