pratim odraz straha u ogledalu i razbijam ga vrištim na njega kao da je ono to koje je skrivilo lom hodam od prostorije do prostorije i u svakoj nađena ogledalca bivaju smrskana rasuta po podu
ne podnosim sjene odraze sumnje dokaz straha u očima
ne u svojim očima
a u kutu usana pobjedu usred prepoznavanja slabosti
strah je moja slabost ponos je moja slabost
vječite bitke dviju kontradikcija u izmišljenom ratu moja su slabost
smješak u kutu usana dok u očima titra strah
da li su vidljivi svima ili su pak samo moji mali privatni duhovi?