u maniri ubojice, pustit ću suzu za oproštaj
kada
okrenem leđa
i krenem koračati
prema neizbježnim vratima
otvorenima tek djelić odluke
tek djelić hrabrosti
da se ostavi sve što znaš
što voliš
što daje ti snagu da ujutro ustaneš

u maniri ubojice, oprat ću
ruke od bola koji ti nanosim
od boli koja me razdire

možda nikad ne shvatiš
ni meni možda nikad ne bude jasno

ali moram otići

zakoračiti preko praga
neizbježnih vrata
otvorenima tek djelić
odluke