bio je to nesretan slučaj, ja.... gospođa u svojim pedesetima, on....mladac u svojim ranim tridesetima, ja.... u eskalaciji vatre u utrobi, on.... u naponu snage međunožja....nesretan slučaj,  kažem,  moja je vatra  gorjela jače od njegovog međunožja......šteta.....

upoznali smo se  u kvartovskom dućanu, oboje zaljubljenici u nektarine, brstili smo po gajbama nespretno naslaganima u kutu....bile su poluprazne, s ostacima trulog i prezrelog voća...pomičući ih da bi našla kvalitetne plodove, dvije gornje gajbe zamalo su pale, tj. pale bi da ih nije uhvatio....zaljubljenik u nektarine koji je pustošio trgovinom baš kao i ja, u potrazi za zrelim, ali ne ocvalim plodom....

smijeh nas je približio, natjerao nas da se zagledamo jedan drugome u oči, da pročitamo ponešto od naše sadašnjosti, nešto od naših vizija, piskarija i skica budućnosti.

Smijeh nas je natjerao da napunimo jedan drugome košare, tako mirisnim nektarinama, da zajedno platimo na blagajni i uputimo se do prvog kafića kako bi se bolje upoznali.

Ja.... udovica, muž je umro od srčanog udara prije deset godina, spokoj mu duši....on.... razveden  dvije godine, dovoljno da se bolje upozna s još aktivnom ženom kojoj mnogi ne bi dali više od četrdeset godina. znala sam da se dobro držim, visoka dovoljna 172 cm, teška 60 kg, guste, još uvijek sjajne crne kose, travnato zelenih očiju....formu sam održavala redovitim seksom, što je bolje od malo znojenja prije spavanja...hahahaha....

da ne mislite, nisam ja neka fufica koja hoda po dućanima tražeći mlade žrtve, ne! on se sasvim slučajno našao u mojoj priči....kako je moj posljednji ljubavnik umro od  srčanog udara, spokoj mu duši, duže vrijeme nisam održavala svoju formu, nakupila se koja kila i odlučila sam da moram pojačati trening, što je bolje za pojačani trening od mladca u ranim tridesetim godinama...mmmmmmmmm...a i uskoro ću na put juga, pa ne mogu izgledati ko' neka babuskara!

i tako smo mi otišli u prvi kafić, ja naručila kapučino, on espreso, vrečice s nektarinama ležale su u kutu separea, čekale da ih se pojede....javila mi se slika pred očima....zagrizem u sočno voće, sokovi mi se cijede niz bradu, kapaju lagano po grudima, on požudno gleda, nabreklog uda, približava se, liže polako kapljice, od vrata se spušta do stršećih bradavica....ne nosim grudnjak, nikad nisam, dar prirode....gricka lagano, pa sve jače dok ne jauknem od užitka....slatka bol....

trznem se, primijetio je kap sline u kutu usana....nadam se da ne izgledam kao pregladnjela  hijena kad ugleda lešinu....

pričamo o vremenu, glupostima, jedemo nektarine očima, jedemo ih s naših tijela, ali nitko ne poduzima prvi korak, okolišamo kao mačad oko vruče kaše....pucam po šavovima, ne sjećam se kada sam ovako željela nekog odvuči u svoj stan i pokazati mu kako se igra domine i roba...mmm....kamo sam stavila bič? ne...s njim ću se poigrati na drugi način...bilo bi šteta oslikati ovo tijelo bolom....

"zanima te umjetnost? možemo do mog ateljea...nisam svjetsko ime, ali trudim se držati korak sa slikama koje mi se motaju po glavi....pokazat ću ti neke svoje radove..." možda ti poklonim nešto, mislim si u glavi, jedan live performance....slagat ćemo mozaik na mom stolu....

"može, volio bih vidjeti tvoje rukotvorine, zanima me koliko tvoje osobnosti odražavaju..."

oooo da, vidjet ćeš.....svašta...

ušli smo u moj stan, zgrabila sam ga čim su se vrata zatvorila....nije se bunio...nije me ni pitao gdje je atelje....nektarine su pale na pod, šireći miris iscijeđenog, svježeg soka.....bila sam gladna, željela sam da me ispuni divljački, do bola.....slatka bol.....

skinula sam mu hlače, željela sam ga tamo u hodniku....željela sam da me podigne i nabija mi leđa u zid u ritmu jebanja....ali on je imao neku drugu viziju....počeo je s romantikom....pogledom je tražio liniju da stavi muziku za atmosferu, čak me je pitao da li bi mogla spustiti rolete da upali svijeće, i da li možda imam cd stevia wondera...

meni su se odma spustile rolete....i glava me je počela boljeti....mislim, kakav je ovo trening, pa nemam ja 20 godina da bi imala vremena za gubljenje na svijeće i stevia....

shvatio je da nešto ne štima, rekla sam mu da mi nije dobro i zamolila ga da ode....koja šteta, koje međunožje....ali premalo vatre za moj ukus....kaj ću kad sam takva...i moj pokojni muž i pokojni ljubavnik bili su takvi....ali očito nisu mogli pratiti tempo...šteta...

miris nektarina se i dalje širio stanom, a ja sam i dalje željela malo akcije.....

uzela sam telefon u ruke..."bok stara! a sam.....da, dugo se nisam javljala

 ...znaš...mogla bi mi opet poslati onog malog,bio je dobar zadnji put...da....onaj crnokosi..reci mu da ga mama domina čeka....ok...super...za sat vremena? sjećaš se adrese?....odlično! bok!"