Bude me i zovu na balkon
šumovi lišća ispod prozora
(vjetar ga lagano škaklja po tabanima,
bespomoćno se migolji i pada na prostrte
vlažne plahte jeseni,
pitajući se ima li dolje života)

Kapi kiše mi prstima diraju lice
(provjeravaju da li se koja maskirana suza
pokušala uvući u njihove redove)
klize niz vrat i spajaju se s pamukom

Pitam se

Hoće li i usamljenost
sići s oblaka da me utopi
u sivilo magle i miris vlage
baš kao tada, ne tako davno
kada je sva jesen bila zarobljena
u očima koje tekle su bespomoćno

Photo By Amorfia