Cvijeće se povijalo pod naletima vjetra....šume  su svirale valcer, a polje je plesalo. Slavili su. Sunce, kišu, zemlju i zrak. Slavili su svoje bogove.

"Hej bok! Daj mi reci, jesi za onaj piknik popodne? Našla sam savršeno mjesto.... i savršen recept, baš kako to tvoja majka radi...", veselo je procvrkutala u slušalicu.Nije mogla vidjeti izraz na Deanovom licu kad bi spomenula majku. Nije volio da itko spominje njegovu majku, pa čak ni u bezazlenim razgovorima kao što ga je upravo Maja vodila. Majka je bila njegova svetinja, jedina žena koju je ikad volio, jedina žena koju će ikad voljeti, jedina žena koju je ikad mrzio i koju će ikad mrziti. Jedina žena na koju će trošiti svoje osjećaje. Svetinja. Maja je bila tu da mu rodi dijete.

Na peti rođendan, rano ujutro, majka se došuljala u njegovu sobu i zavukla u krevet. “Želim ti pokloniti nešto…”, rekla je milim glasom, “ Nešto za cijeli život…”, nastavila je i   počela ga milovati. Prvo po licu, a onda se njena ruka spustila niže, do nevinih dječačkih prepona i  promijenila ga  za cijeli život.

Kako je rastao, darivala ga je sve češće… kako je rastao, u uvjerenju da je to nešto sasvim normalno, i  on je nju počeo darivati, voljeti na način kako muškarac voli ženu.

Iznenađujuće, ali nitko nikad nije posumnjao, ni njegovi prijatelji, ni profesori, ni rodbina. Otac mu je umro dok je još bio u pelenama. Tu i   tamo bi izašao s nekom djevojkom, tek toliko da ušutka šaputanja. Nekima  je palo na pamet da bi mogao biti homoseksualac, nikad nikome da spava sa svojom majkom.

Maju je upoznao na faksu, oboje su bili apsolventi, on povijesti i  zemljopisa, ona engleskog i   španjolskog.

Već je neko vrijeme s mamom imao ugovoren plan, da će naći djevojku koja će im roditi dijete, a Maja je bila savršena. Dijete iz doma, bez roditelja, bez obitelji, bez ljudi koji će se pitati kamo je nestala, a plan je bio da nestane… čim se dijete rodi.

Godine iskustva u laganju, napravile su od njega savršenog manipulatora. Uvjerio ju je da je čovjek njenog života, da bez njega ne bi može ni disati. Napravio ju je ovisnicom o njihovoj “ljubavi” ,a  davao joj  tako malo, tek mrvice da bi mogla održavati  živom iluziju o njihovoj vezi.

Najgore je kad ljudi sebi sami  mažu oči, ona će to naučiti prekasno.

“Naravno, doći ću po tebe u jedanaest pa možemo krenuti. Jedva čekam da vidim kamo me vodiš”, rekao je u slušalicu, u sebi se veseleći kraju cijele ove farse. Naravno da je znao kamo ga vodi. Pratio ju je cijeli tjedan da bi mogao pomno isplanorati njezin, tako slatki kraj. Izabrala je mjestašce u Gorskom kotaru.  Iznajmila je vikendicu, pronašla malu livadu okruženu šumarcima, za malo mira i  seksa na otvorenom nakon ukusnog ručka. Sve je isplanirala. I on je sve isplanirao. Morao joj je biti zahvalan na ideji, savršeno se poklapala s njegovom.

Deset godina kasnije, glasio je naslov u crnoj kronici: “ U Jasenku  pronađene ljudske kosti tijekom kopanja temelja za hotel.”

Deset godina kasnije, Dean je prvi put pomislio da bi mogao biti kažnjen za svoj zločin. Deset godina kasnije, njegova se majka hladnokrvno nasmijala.

Ne u ovom životu…