pružam pogled razlomljen u tihe čežnje pogođene maglom rapršene u prolaze nemira tjesnace udubljene u mračne strane strahova crnih strahova tih ogromnih valova u naletu kada vjetrovi pobjesne kao želučani grčevi pa se smire u jednakom naletu ostavljajući razorena polja i opustošene obale
pružam pogled kao krvave dlanove kada mole plaču na koljenima jer drugačije ne znaju moliti mir za podivljala mora umornog uma
pružam pogled zavodljivo mirišim na tihe čežnje nikad dodirnute zovem svoje mornare da se vrate i obnove ovu staru olupinu obojanu hrđom mjesto ponosom
kad vjetrovi u zanosu počnu ljubavni ples sa valovima da otisnem se na pučinu i preživim svoj debitantski bal