O meni
Poslednje objavljeno
Meni
Kalendar
Prijatelji
Linkovi
|
|
2008/9/7
-
Ova voda.
Ova je voda donekle plava. Govorio je moj unutarnji glas.
Nije posve plava. Zelenkasta je. Nije prispodoba plavetnila kakvo mi prebiva u glavi.
Ipak, ovo je mjesto tako lijepo. I nemam se ni na što žaliti. Ovaj je zid donekle visok. Valja ga preploviti.
Danas mi je bilo loše pa sam ostala sama. Svi su otišli na obalu u potrazi za zabavom koja će moći zadovoljiti njihove apetite. Nikada nije dovoljno. Uvijek nešto nedostaje.
Bilo im je drago što idu, no na kraju sam ih jedva otjerala, došlo mi je da ih u more bacim. Kada me nešto boli, želim biti sama jer ništa ne liječi bolje od tišine i mira.
Kada sam bolesna, ne mogu otrpjeti ljude.
Ne želim biti s njima.
Ovdje mi ništa ne nedostaje. Pa makar voda ne bila posve plava. Njezina je boja lijepa, iako nije plava. I ne smeta mi razlika između onoga što zamišljam i onoga što upravo gledam. Moja je koža ne posve bijela, iako je blijeda.
Sunce mi udara u oči. Kasnije će se vratiti on. Odvojit će se od ostalih i vratiti meni. Nemamo dovoljno vremena koje kao da odlazi brže no što dolazi. Naši nam prijatelji nehotice ograničavaju slobodu. Žele se družiti i snatriti o uobičajenim temama. Posve prirodno. Ljudski. No tako nepropisno. Samo naglašavaju prazninu koja se nalazi u njima i među nama. Osjećam se loše. Puše topao vjetar.
Moje me misli opsjedaju. Pogled svraćam u malen prostor širom rastvorene kabine, okupane u hladovini. Zašto se osjećam loše? Više se ne raspoznajem. Mogu se opustiti. Zatvoriti kapke kao što zatvaram rolete. Ne moram izigravati nekoga kome je do sebe stalo u okvirima koji su uobičajeno važni, ne moram proigravati tuđa povjerenja onih koji to ne shvaćaju i ne slute.
Tugo i nesrećo, zar obitavaš čak i ovaj raj?
Ne, mora da sam pogriješila jer se tlo pod mojim nogama nekako bestidno ljulja. Nakon predvečerja, dolepršala je noć. Donijela je sa sobom mrak. Tamu i umrtvljenje osjetila koja nisu spavala. Hodam bosa. Jedem slanu ribu i slušam udaranje valova. Nosim samo maramu i pareo, nema normalne odjeće, ovo nije normalna večer i ništa u njoj neće biti uokvireno, predviđeno već stotinu puta prije. Unaprijed.
Sva ta odjeća kliže s mene, sve ju je teže zadržati, ipak se trudim, ne znam zašto. Kao da pokušavam zadržati razum koji me polako napušta.
Ova je voda donekle tamna. Nešto se u njoj ipak svjetluca. Podmorska utočišta. Izgubljena blaga.
Čujem kako more pozdravlja njegov čamac. Došao je. Čujem škripu. Ovdje svaki milimetar trupa škripi, kao da će se drvo razvodniti. Dok je izlazio iz čamca, jedan mu je malo veći val upropastio ravnotežu. Pao je.
Kada je napokon stigao, bio je posve mokar i bilo mu je hladno.
Ova je koža donekle slana. Ali ne potpuno. Govorio je moj unutarnji glas.
|
Pošalji
Komentar! ::
Obavesti prijatelja!
|
|
|
Poslao
Poslao
Nurlisoul
Poslao
Poslao
Produžetak misaonih procesa. Laprdanja. Duhovna kretanja unutar mog punokrvna zen bića. I ostalo.