- Ej, šta je bilo…?

… ni riječ do njega nije dopirala…

- Ljubavi…?

        Zurio je u vlas kose na pidžami koju joj je upravo dao da obuče, “Bože, pa prošlo je više od godinu dana…”

- Gdje si odl…? - glas joj se prekide u pola riječi, dok je posmatrala kako joj s grudi skida plavu dlaku.

“Ne, nema čija druga biti. Samo otkuda? Kako?”

        I vrati se u mislima u posljednju noć što ju je proveo s njom u toj istoj pidžami. Njegovo posljednje čitanje pjesama koje je napisao za nju. Njihovo posljednje vođenje ljubavi i posljednja priča za laku noć. Davno zaboravljeni osjećaj topline, obuze ga još jednom i iscrta mu osmijeh na licu.

        Vrijeme je još jednom prestalo da postoji, dok su mu se pred očima jedna za drugom ređale slike, dok su sobom odjekivali njihovi uzdasi i tihi šapat njihovih riječi, kojima su se zaklinjali na ljubav jedno drugom.

Djevojka kraj njega gurnu lice među dlanove i prigušeno zaplaka...

Nisu ga doticale njene suze. Odsutan i zanesen, igrao se sa vlasi, gladio je, obmotavao oko prsta, golicao nos njome, provlačio između usana, s licem ponovo zagnjurenim u tu kosu, baš kao one noći…

- Đubre jedno! - vrisak i nokti zariveni tik ispod uha, vratiše ga u sadašnjost. Ni naredni šamar nije stigao izbjeći, dok je prenuto zurio u lice razbjesnjele djevojke - pička ti materina, skotino jedna!

U sljedećem trenutku, već joj je držao obje ruke, trznuo ih nadole i gurnuo je grubo na krevet. Pogleda za trenutak gdje je dlaka. Ne, nije je više bilo među njegovim prstima.

Djevojka je već skakala sa kreveta i ponovo se ustremila na nj. Nije imao živaca za objašnjavanja, niti je želio bilo šta da objašnjava. Uhvatio joj je obje ruke i stegao jednom šakom, dok ju je drugom uhvatio s leđa za kosu i povukao snažno unazad, unoseći joj se u lice: “Hoćeš li se smiriti, ili ćeš da te ja smirim?”

Glas mu je bio tih i leden. Djevojka na momenat problijedje, a onda joj crvenilo grunu u lice, dok se koljenom ustremi u donji dio njegovog stomaka. Kao da je znao šta smjera, on se samo izmaknu unazad i pustivši joj kosu, udari joj šamar, od kog joj je glava odletjela na desno rame, a zatim se skljokala na tepih. Iz usne joj poče da curi tanak mlaz krvi…

- Silo - glas joj je bio podrugljiv, dok ga je sa poda strijeljala pogledom kroz pramenove kose pale preko lica - kurvo... muška kurvo! Prvo me varaš, a zatim udaraš! Kurvo - krv iz usne kapala je po tepihu.

- Samo se obuci i idi…

- Kurvo…

- Obuci se i odlazi!

Ustala je sa poda dostojanstveno, prkosno ga gledajući.

- Nije valjda da si mislio da bih ostala nakon ovoga? - osmijeh joj se pojavi u uglu usta, a on je znao šta slijedi. U trenutku osjeti umor od svega i samo sklopi oči, dok prvo dobi žestok šamar u jedan obraz, zatim u drugi, a onda se prenu i ponovo je ščepa za ruke.

- A sada samo idi - prosiktao je ledeno naglašavajući svaku riječ.

Pokušala je otrgnuti ruke. Nije je pustio odmah. Zadržao je svoj hladni pogled na njenim bijesnim očima i tek onda je oslobodio stiska.

- Platićeš mi za ovo! Proklinjaćeš dan kada si me upoznao! Proklinjaćeš ga i ti i ta tvoja, s kojom si se kraj mene žive jebav’o!

- Nisam - izustio je jedva čujno i nezainteresovano.

- Šta nisi!? - skoro da je zavrištala.

Bio je previše umoran bilo šta da objašnjava.

- Šta nisi!? - ponovila je vrišteći.

Gledao ju je osmjehujući se. Bio je to već njegov nečuveni osmijeh istine. Osmijeh koji je na licu imao, govoreći istinu za koju je znao da će zvučati nevjerovatnom.

- Nisam se ni sa kim jebavao, pored tebe žive… - reče, a zatim nakon kraće pauze doda - a ona vlas... ona vlas je u ovu kuću došla mnogo prije tebe i ostaće u njoj i kada ti odavde odeš…

- Lažeš! - podviknula je.

- Ne, ali to ionako ne mijenja puno stvar. Želim da odeš…

- Skote! Zar nakon svega? Zar nakon svih ovih mjeseci, zaslužujem da se ophodiš prema meni kao da sam posljednja drolja? Hoćeš li mi možda i za taksi ostaviti napojnicu? Je li, skote?

Umalo je izgovorio: “ako je potrebno”, ali se suzdržao u posljednjem trenutku. Vraćao se polako iz polu-šoka, polu-obamrlosti, i već je osjećao žaljenje zbog učinjenog.

Odmahnuo je samo glavom, posmatrajući je pogledom, ovaj put punim koliko razumijevanja, toliko i sažaljenja. To ju je zaboljelo više nego maloprjeđašnji šamar. Sjela je na krevet, zureći prazno ispred sebe, dok su se krupne suze slivale niz njene obraze.

“Da, samo još jedna, još jedna koja je otišla upravo tamo gdje treba. Još jedna kojoj nikada i nije bilo mjesto kraj mene. Znam, nakon deset-petnaest dana, ponovo će se javiti. Najprije ponosna, hladna i puna samopouzdanja, zatim puna pitanja, da bi na kraju bila skoro pokorna. A gdje ću ja tada biti? Možda već s nekom drugom. Ne, nema povratka nakon svega učinjenog… Nije ga bilo s njom - ne može ga biti ni sa jednom drugom.”

***

Djevojka se presvlačila u tišini, koju su remetili samo njeni duboki uzdasi.

On je oko kažiprsta motao dugu plavu vlas kose, zagledan nekamo kroz prozor…

24.02.2008.