Zahvaljujući Dušanu Niniću, posetioci bloga I tego arcana dei mogu pročitati delove iz njegovog novog romana pod nazivom "Spoznaja" koji će se pojaviti tokom leta.

- Naša individualna svest ima mogućnost pristupa informacijama budućih događaja jer je sastavni deo kvantno-holografske kosmičke kolektivne svesti, ili drugim rečima samom Bogu! U tom smislu, sasvim je moguće da postoje jake preferencije za individualnu ili kolektivnu budućnost, određene spiritualnim interpersonalnim opterećenjima, kako se tvrdi u tradiciji Istoka, na šta izgleda ukazuje i savremeno matematičko otkriće skrivenog starozavetnog “biblijskog koda”. Vidim kako me prekorno gledaš. Ili drugim rečima – znači da od nas samih od naših duhovnih vrednosti i uopšte stanja svesti i ne samo u medicinskom, već iu moralnom smislu, zavisi i budućnost civilizacije, ali da je sa druge strane već to dobrim delom, ako ne i potpuno predvidljivo – na to nam jasno ukazuje „biblijski kod“. (*)
(*) BIBLIJKI KOD Popularan prikaz matematičkog otkrića ovog neobičnog koda dat je u knjizi M.Drosnin, Biblijski kod (NO limit books, Beograd, 1999). Fascinantna mogućnost da je istorija civilizacije preferentno kodirana Starim Zavetom otkrivenim Mojsiju na planini Sinaju pre 3000 godina, mogla bi se interpretirati kao posledica kvantno-holografske prirode kosmičke kolektivne svesti (Boga!?) i svake njene izvorne manifestacije (pa i Starog Zaveta) – što ipak ne znači striktnu determinisanost Istorije postojećim stanjem kosmičke kolektivne svesti, čiji memorijski atraktori se mogu reprogramirati milosrdnom molitvom za druge kroz uklanjanje interpersonalnih opterećenja kvantno-holografske neuronske mreže kolektivne svesti – ostavljajući tako prostor za slobodnu volju i utičući na izmenu budućih preferencija. Dejan Raković
- Misliš da je tako budućnost nepromenjiva? Upita Toša pomalo zabrinuto.
- Anticipirano stanje može se promeniti, ako se izmeni početno stanja više misaono-emocionalno povezanih individualnih svesti, a time i kolektivne svesti, menjajući anticipirane preferencije za individualnu ili kolektivnu budućnost.
- Zar to nije ono što zovemo potentizacija, samo drugim rečima? Upita Toša.
- Tačno, sve to i pored zactanog koda, ostavlja prostor i za slobodnu volju ukazujući na najefikasniju mogućnost uticaja na budućnost kroz molitve za druge, a što je u skladu sa pravoslavnom tradicijom isihazma i filozofijom slobode Berđajeva. U tom kontekstu, reprogramiranje molitvom bi spadalo u transpersonalna relativistička prostorno-vremenska tuneliranja svesti jedne osobe u njenim prelaznim stanjima, pri čemu bi njena mentalna adresa u tim stanjima bila vezana za drugu osobu, ali posredstvom prostorno-vremenski dislociranih moćnih elektromagnetno/jonskih spiritualnih struktura iz religijskih tradicija, koje bi utiskujući svoje snažne i pročišćene misaono/emocionalne sadržaje u akupunkturne sisteme obe interagujuće osobe kao neto-efekat vršile obostrano reprogramiranje (brisanje) poremećaja vezanih za neki njihov uzajamni psihosomatski konflikt.
- Ovo bi moglo biti objašnjenje za posebnu efikasnost molitve sprovedene pred spavanje – prekide ga Toša. To preporučuju sve religijske tradicije. Tada se najlakše kontrolišu adresirani sadržaji svesti, baš uoči prelaznog stanja budnost/spavanje. Ali to je i razlog zašto monasi sprovode molitvu i rano pred zoru, ili tokom produženog bdenja (kada je bioritam organizma u pospanom stanju na granici prelaznog stanja budnost/spavanje, čime se ne samo dobro kontrolišu adresirani sadržaji svesti već se ima i puna svesnost o neposredno dobijenim transpersonalnim informacijama u prelaznim stanjima svesti tokom molitvi, a što opet, sa druge strane, učvršćuje njihovu veru.
- Rekao bih da je molitva verovatno i najefikasniji način za uklanjanje psihosomatskih poremećaja prouzrokovanih međuljudskim konfliktima.
- To će ti Vojo reći i svaki pop.
- Jednostrano uklanjanje poremećaja nekom terapeutskom tehnikom – nastavi Vojkan - ostavlja neuklonjeni konflikt kod druge osobe. Odatle će on biti ponovo obostrano indukovan u njenim prelaznim stanjima svesti sa (nesvesnim) mentalnim fokusom na prvu osobu. Ovo nam istovremeno ukazuje na izuzetan praktičan značaj spiritualnog morala i molitve za druge sa kojima smo u nekoj misaono-emocionalnoj vezi (kako bližnje tako i neprijatelje, jer tako se jedino mogu trajno iskoreniti uzajamni problemi u sebi i drugima), kroz obostrano pročišćenje misaono/emocionalnih fokusa i time obostrano poboljšanje psihosomatskog zdravlja i/ili uzajamnih odnosa. Čini se da zato hrišćanstvo toliko insistira na pokajanju i praštanju, što predstavlja odraz spiritualne zrelosti osobe. Ali moram tu da se vratim ponovo na onu knjigu što ti pomenu malopre.
- Koju? Prekide ga Toša.
- „Veliki trgovac“ od Og Mandina – kako je ovo samo lepo sročio: Fizičkom snagom može se štit razderati i čak život uništiti, ali samo nevidljiva moć ljubavi u stanju je da otvori srca ljudi; i sve dok ne ovladam tim umećem, jedva da ću biti više od ubogog torbara na tržnici. Učiniću ljubav svojim najjačim oruđem, i niko sa kim se susretnem neće se moći odbraniti od njene sile. Ali, kako ću se odnositi prema ponašanjima drugih? Sa ljubavlju. Jer, kao što je ljubav moje oruđe kojim ću otvarati srca ljudi, ljubav je takođe i moj štit, kojim ću od sebe odbijati strelice mržnje i koplja gneva. Zle kobi i nedaće udaraće po mom novom štitu, i postajati nalik na blagu, rominjajuću kišicu. Moj štit braniće me kada sam na tržnici, i štititi kada budem sam. On će me bodriti u trenucima očajavanja, ali me i obuzdavati u trenucima preterane opijenosti. Uz upotrebu, postajaće sve čvrši i pružaće mi sve veću zaštitu, sve dok ga jednog dana ne odbacim i neopterećen krenem među ljude, suočavajući se sa svim vrstama njihovog ponašanja; i kada to učinim, ime će mi se visoko uzdići na piramidi života.
- Baš tako. Kako lepo rečeno. – Složi se Toša. – obrati pažnju na ovo što si na kraju citirao. Rekao si: ...sve dok ga jednog dana ne odbacim (misli na štit koji daje ljubav) i neopterećen krenem među ljude, suočavajući se sa svim vrstama njihovog ponašanja; Tu ti je, moj druže, sva filozofija ovog sveta. Ali koliko je jednostavno, utoliko je i teže spoznati. Biti stanje, a ne akcija. 
- Ne razumem te Tošo.
- Najvažnije je poraditi na sebi. Sebe dovesti u stanje apsolutne ljubavi i tolerancije prema svemu oko nas. Svim ljudima i uopšte prirodi – ma, prema svemu. A ne truditi se da radimo ovo ili ono. Naročito ne menjati druge ljude kako mi mislimo da bi trebal ida izgledaju i da se ponašaju.
- Da, da. Sad mi je jasno. Potvrdi Vojkan.
- Samo, odavno sam iznosio da sve to ukazuje na moralnu obavezu duhovno zrelijih osoba da kroz molitvu pomažu u rešavanju konflikata, i onda kada su i one same žrtve sukoba.
- Čak nije dopustivo ni da se vidi zlo u bližnjem i da se on osuđuje. Dopuni ga Vojkan.
- Seti se drevne biblijske zapovesti date čoveku u Raju, koja zabranjuje kušanje "s drveta od znanja dobra i zla" (Post.2,17), čije je kršenje dovelo do Adamovog grehopada i posejalo klicu budućeg "terora istorije". Zato pravoslavlje insistira samo na ličnom pokajanju i praštanju, što jedino i vodi konačnom rasterećenju misaono/emocijalnih konflikata. Nego, Vojkane, šta misliš, kako molitva utiče na pokojne? Da li i tu važe ista pravila?
- Imajući u vidu ulogu, mentalno opterećujućih sadržaja u post-mortem spiritualnoj evoluciji elektromagnetno/jonske strukture umirućeg, sigurno da to ukazuje na značaj molitve i za umrle, sa mogućnošću naknadnog rasterećivanja konflikta stvorenih za života i uticaja na spiritualnu evoluciju duše umrlog, ali i preferencije za individualnu i/ili kolektivnu budućnost potomstva.
- Da, složi se Toša, svakako da molitvom za dušu umrlog rešavamo ono – što bi se reklo – što mu leži na duši, na onom svetu. Ali istovremeno i daje boljitak budućnosti, naročito njegovih za života bližnjih.
- Verujem da će civilizacija kroz sintezu savremenih naučnih saznanja iz oblasti svesti i višemilenijumskih religijskih iskustava različitih tradicija, u bliskoj budućnosti doživeti renesansu modela ponašanja baziranih na iskonskim duhovnim moralnim načelima milosrđa, i da će novi milenijum biti obeležen mudrošću, kako bi istorija postala istinska učiteljica života, bez potrebe da se svaka generacija uči na sopstvenim bolnim iskustvima. Odlučujuću ulogu u ovom procesu mogle bi da odigraju sve verske zajednice, kultivišući istinski duhovni moral i apsolutnu (ne deklarativnu, kao do sada kroz istoriju) međuljudsku, međuetničku i međureligijsku toleranciju, kao i meru ponašanja pojedinaca iz perspektive smrti, odnosno količine generisanih i nereprogramiranih psihosomatskih konflikata do trenutka smrti, koja određuje spiritualnu evoluciju duše umrlog ali i preferencije za individualnu i/ili kolektivnu budućnost potomstva - koju je moguće značajno izmeniti jedino kroz upražnjavanje molitve za svoje bližnje i svoje neprijatelje, i sledstveno globalno reprogramiranje prostorno-vremenske mreže kolektivne svesti. Zato mislim da, zbog istorijskih ponavljanja tragičnih balkanskih golgota, a u interesu budućnosti našeg potomstva, moramo učiniti kolektivni napor za stalno reprogramiranje molitvom svoga individualnog misaono-emocionalnog okruženja. Time ćemo doprineti renesansi duhovnih moralnih načela milosrđa i ostvarenju civilizacije bez besmislenih i bolnih međuljudskih, međuverskih i međuetničkih konflikata.
- Čini se – nadoveza se Toša - da je zato praktikovanje molitve za druge sudbinsko individualno i društveno pitanje, nezavisno od razlika religijskih tradicija i dogmatskih sistema, jer bolji pojedinci, znače i bolje društvo u celini, a koje je zbog svojih restriktivnih zakona nužno "starozavetno" ali pojedinci kroz dosledno "novozavetno" ponašanje i milosrdnu molitvu za druge stvaraju i bolje društvo sa smanjenim opterećenjima kolektivne svesti, sa manje medjuljudskih sukoba i psihosomatskih bolesti, u kojem se u krajnjoj liniji i sami zakoni doživljavaju manje restriktivno. Realnost transpersonalnih religijskih fenomena zahteva duhovnu obavezu svakog pojedinca da rastereti svoje mentalno okruženje i tako doprinese potpunom rasterećenju kolektivne svesti i "kraju istorije" sukoba, čime se daje puni smisao životu svakoga čoveka, bez obzira na njegov socijalni status, a što je svakako fundamentalno pitanje i mentalne higijene i građanske pristojnosti, odnosno i duhovnog i građanskog morala. Zato mora se shvati značaj religijskog obrazovanja i ponašanja, jer to je putokaz za duhovnu obnovu našeg društva, ali i čitave civilizacije, sa teško obremenjenom kolektivnom svešću!




