|
Dragi moj prijatelju,
Evo pishem ti jedno nespretno pismo. Ti chitaj ga polako , ne zuri i ne zakljuchuj tako olako . Znachenja su mnoga a samo jedno je pravo . Put je bio dugachak . Krivina , rupa , zastoja na sve strane . Pravo da ti kazem bash sam se namuchila na tom putu , a kroz prljavi prozor toliko toga se nagledala da sam I zaboravila da ovaj put je trebao biti neshto lepo.Vozach je imao chetiri lica koja su se smenjivala ujednachenim ritmom , kao shto znakovi pitanja se u mojim mislima javljaju.I nisu mi se svidele munje koje su sevale iz njegovog potiljka kad god bi doshli na neku raskrsnicu , stalno sam imala osecaj da je njihovo svetlo I suvishe jako. Kad eto I bila sam u pravu , svetlo koje je trebalo da osvetli put , samo bi ga zaslepelo I on bi skrenuo na pogeshnu stranu. I recicu ti josh ovo , sledeci put kad mi odredish ovakvo putovanje , molim te nadji mi autobus koji nema kockaste tochkove , nego okrugle , I kome karoserija nije satkana od brshljena , nego od lima , pobogu! No dobro stigli smo do nasheg prvog odredishta . U gradic Kuc-kuc-ko-je-da-je-videce-samo-jedno , kazu da je ovo ime gradu nadenula mlada muza koja je svoje mesto velichanstva izgubila zbog tamo neke druge muze, koja osta muza samo zato shto joj je maska od chelika bila napravljena. E prvi put sam tu chula da postoje muze sa maskama , josh I kazu da je ta grupa muza spona izmedju dvoje ljudi , nebitno koga su pola. Na izlazu iz autobusa sachekao nas je vodich po imenu Mazem-ti-oci Prichama-svojim , kazu da mu je srednje ime Neprijateljstvo-prijateljstvo . Ako se dobro secam , a teshko da sam zaboravila , na sebi je imao chinimi se crnu odoru sa koje su visili luminiscentni ruzichasti kraci od chijeg shljashteceg sjaja si jedva mogao da naziresh njegovo lice , tako da ni dan danas ne znam kako on zaista izglda . Ti njegovi kraci su mahnitalo vijugali oko njega parajuci chak I najvishe oblake , koji zapravo nisu bili oblaci nego neka stara zamrshena klupka isparanog dzempera . Ta klupka su toliko bila ucebana od konstantnog prolaska ptica , da su sada podsecale na oblake. A te ptice su bili oni koji su prognani iz ovoga grada. Reche nama nash vodich , to reche je vishe bio urlik kakvog drekavca iz Slinavih shuma gde raste drvece sebichnosti ( o tome drugi put) , no dobro.
-“ Krenite zamnom , ne gledajte gde stajete I verujte mojim rechima iako su ikreno neiskrene , jer ovo je ono za chme zudite , te zrtve podnesite.”
Naglo se okrenuo I vrtoglavo pojurio ka jednoj ogromnoj zgradi sto joj krov na dole beshe a ulazna vrata na vrhu okrenuta ka crnoj rupi u svemiru. Kucepaziteljka I ujedno nasha prva domacica se zvala Pocinjem-ti-prichu Srodna-dusha-ljigava-gusha. Kako su nam rekli to je kuca gde sve pochinje I sve dobija svoj prvi oblik nechega sto meshtani grada zovu Bla-bla-slatka-moja-zajeba-te-intuicija-tvoja. No dobro u to I nisam zalazila. Dok su nas vodili kroz ovu , nazovimo je kucu , nasha domacica je konstantno lila suze teshke poput metala koje su se pri udaru u pod , od bodljikave zice , razbijali u prodoran licimerni smeh kakve veshtice. Tu su nam posluzili klopu I pice ne bi li se malo okrepili od teshkoga puta . A na meniu , chega nema I sve mi nekako poznato zvuchi al’ neznam od kuda . Bilo je ovako : medovina destinjstva sa ukusom ochevog alkoholizma, sendvichi sa salamom od selidba, jelo po imenu I-mene-su-iskoristili , zatim je bila I punjena curka sa nadevom verujmi-ja-biti-prijatelj I josh trista djakonija.E one ko da su nam pomutile um , tada nas nash draga domacica I nash vodich bez meni znanog razloga stavljashe na neke chiviluke I opet skidashe , I tako kako im se cefne. Zashto , ne znam. I tu ti se blizio dan u tom malom gradicu I oni nas odvedose u motel koji se zvao To-shto-je-bilo-ja-ti—ga-smesti. I tako ti oni nas smestishe tu I dadoshe nam pokrivache od magle I jastuk od trnja zbunjenog-poverenja ( to ti je tamo neki njihov domaci proizvod) I mi utonusmo u san.
I za sada toliko od mene , ma gde me bre to shaljesh prijatelju moj! Ajde pa cu ti uskoro na pisati josh koje , chisto da znash kako se odvija ovo tvoje krajnje neugodno putovanje. Tvoja DreamyBanny
|
Permanent Link