Vratile su se , sada kada su mi naj manje potrebne. U stvari , bolje bi bilo da nestanu . Nocne more , prezivljavanje istog , vracanje u proshlost sa kojom se borim. Boje su i dalje intezivne kao i prvi put kada su mi oduzele san . Zvukovi su kristajlno jasni i miris je intenzivan , bol i strah su isti kao i te noci , noci sa kojom se borim i dan danas. Sada kada mi treba najvishe snage da krenem dalje , da pokrenem tochak , rashirim krila , sigurno zakorachim napred , one me vracaju u mrak . Ipak mozda me samo podsecaju na strah i istinsku bol , na dogadjaj koji nisam prizvala , nisam zelela , a ipak prezivela . Bilo je to tako davno , tada sam josh mislila da cu bar u jednom pogledu dugo ostati dete , doshao je i oshtricom nasilja presekao svaku nit mog detinjstva. Sve shto je do tada bilo deo mog zivota , od tog momenta spakovano je u kartonske kutije i ostavljeno u tami na tavanu.... Toliko se toga rodilo u meni shto je trebalo raazumeti i prihvatiti , a zatim popraviti slomljeno , suzbiti strah , spustiti loptu i nedozvoliti da me preuzme ogorchenost i slepilo zablude... Toliko sam se trudila , i one su se vratile , da me podsete shta mi se nekada davno desilo. Spavam , sanjam one sasvim obichne snove ... I onda nestaje sva vedrina istih , tuga i jezivost te noci mi stezu grudi , vishe ne sanjam , pochinjem da prezivljavam , dlanovi mi se znoje bash kao i te noci , telo mi drhti ... Verovatno se muchno vrtim po krevetu i obavijam zguzvanu i znojem natopljenu postelju oko svog tela , to dodatno stvara osecaj nestanka vazduha u plucima. Svaki sekund u toj mori je identichan sekundi te vecheri , chak je i na istoj ulichnoj lampi razbijena sijalica , tachno na samo par koraka od mosta neko je bacio izguzvanu kutiju "drine" , u njoj su navlazene i polomljene cigarete ; sigurno neko pokushava da ostavi pushenje. Njegova silueta , budi odvratnost i strah koji mi kida svaku nit u telu , zelim da se probudim , ne mogu , nepomichna sam i bespomocna , vrishtala bih ali glasa nema , grlo mi je suvo , toliko suvo da ni vazduh vishe njime ne prolazi. Njegov stisak , gubim ravnotezu , osecam bol , ali ne znam shta mi se deshava , borim se sa njime i pomahnitalom oshtricom noza u njegovoj ruci , u formi sam ali sam ipak samo devojchica i na trenutak gubim ... Savladao me je i ponovo bol , ovoga puta jacha , cepa me , osecam neprijatnu toplotu krvi , mrak , ne vidim vishe nishta . Ponovo se borim , razbijam mu glavu svom silinom besa svoga i trchim , trchim brze nego ikad , odzvanjaju koraci , strah , uh dobro je ti koraci su moji . Boli me , rushi moj svet , osecam i dalje njegov miris ... Vrisak ! Budna sam , telo mi se trese , udishem duboko ali vazduha nema... Niko me nije chuo , moji spavaju .Odlazim do kupatila , hodam polako pridrzavajuci se jednom rukom za zid , noge me izdaju ... Gledam se u ogledalo , krenula mi je krv na nos i popucali su mi kapilari u ochima ... Dobro je , nije mi nishta ... Hajde Jelena , nazad na spavanje. Vratile su se....
|
Izmenjeno od Lady dana 28/2/2006 u 15:50
Permanent Link