|
Ponekada se pitam kako dozvati san ,san koji bezi i neda se uhvatiti , a potreban mi je jako . Umorna sam od danashnjeg dana , umorna od predstave u njemu , od povlachenja koraka koji u sebi sigurno imaju greshku. Greshka je mozda samo jedna , ali je ne vidim izmiche mi bash poput sna. Zashto me uostalom muche pitanja , koja mozda nikada odgovor ni nece imati . Kada bih samo mogla nauchiti sebe da ostavim po strani te teshke misli , kao da josh uvek verujem u Deda Mraza , a prestala sam davno . I shta mi sad vredi razbijati glavu , kad kocka bachena jeste , ali ne volim da chekam da pojavi se znak koji vodi ka rezultatu koraka sa greshkom. I tako me muchi , ne mogu dozvati san , ustvari ga dozivam muchno , ali on ne dolazi. I shta ce mi sve ovo , kad opustiti se ne mogu. I zashto ovo uostalom pishem , kad ne mogu glasno izgovoriti ime usuda moga.I opet sam to uradila , opet postavljam test za one koji ga uvek na isti nachin reshe , izazivajuci suzu u oku mom. Zashto istrazujem i zashto kopam kada naci necu ono za chime tragam , bar ne tu , ne ovde na ovim vec dobro znanim iskopinama. I kao da ce mi biti bolje , od ovoga shto kuckam , kao da ce ovo izbrisati danashnji dan. Znam da nece , ali opet , prokleto stvorenje , prokleta nada.... Muchim samu sebe vishe nego shto to oni chine, mozda nisam trebala ali sada je kasno , pricha je zapocheta i morace da sacheka svoj kraj. Kakav ce kraj biti to ne znam ni sama , ali neznaju ni oni , ali cu barem tada uspeti da dozovem san....
|
Permanent Link