 Samo jednim , jedinim , laganim pokretom ruke uhvatila je zoru . Prigrlila je uz svoja nedra i shapnula joj rechi pesme planinskog potoka. Poljubila je i zahvalila joj na njenom dolasku. Zora je retko svitala u njenom srcu i svaki njen dolazak chinio ju je srecnijom od naj srecnije osobe na ovom svetu. Ovo je bio trenutak kada je zora ponovo svanula.
Pustila ju je da joj obasja talase koji su se lagano spushtali niz vlasi njene kose , uzivala je u njenoj toploti , njenom budjenju iz tame. Plesala je poput pera na vetru , chinila je lagane kruzne pokrete , samo bi s'vremena na vreme rashirenih ruku zastala ispred prozora. Kroz prozorsko okno bi mahnula planini shto stajashe tu vec vekovima , uprkos svim ljutim vremenskim nepogodama , planina je i dalje bila tu . Stajala je chvrsto , gordo pushtajuci grane drveca da se bore protiv vetra shto chesto pokushava da ostavi na njoj pustosh. Planina joj je poslala poljubac slavuja , shto joj pesmu o izdrzljivosti zapeva . Devojka se osmehnula i uzvratila poljubcem nade . Bila je srecna , lagana poput majchinog zagrljaja a u isto vreme toliko i jaka. Zora se rodila i ona je sada mogla da nastavi u dan , do sledece tame iz koje ce opet jednom biti probudjena.
|
Permanent Link