22/4/2006 - Ponekada


Ponekada je mozda bolje cutati , pustiti rechi da u dubini dushe zubore.
Nekada je bolje pustiti , da ne bi izgubio sebe u svitanju nove zore.
Ostaviti pitanja neka se sama pitaju , odgovori neka sami odgovaraju.
Zatvoriti ochi i sanjati sopstvenu paletu boja i zvukova,
Jedriti po talasima nade i milovati zrake prvog jutarnjeg sunca shto snagu svetu daje.
Nekada tako , a nekada ne.
Kako god , srce retko greshi . Kraj je uvek pochetak , suza je samo tu da spere gorchinu.
Praznina nastaje da bi bila popunjena , pitanje je samo da li smo kadri da to uvidimo.
Ponekada je zvezdana prashina nash jedini adut.
Svetiljka na ulici probija maglu , mozda ne skroz ali opet dovoljno da nastavimo put.
Ptice ce leteti , ribe ce plivati , chovek ce se uvek pitati.
Nekada je bolje pustiti  , da pricha samu sebe ispricha i pesma samu sebe otpeva.


Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!

11:41 - 22/4/2006
Poslao zaratustra
Pusti...

Permanent Link

12:15 - 22/4/2006
Poslao Lady
U svakoj ovoj rechi prepoznajem ponesto....tako istinito. Da, treba pustiti...

Permanent Link

14:10 - 22/4/2006
Poslao ffrida
i u svakom danu zablista zrak , ipak tako chesto odbijamo da ga ugostimo ... zato , pusti me da lutam :)

Permanent Link

11:00 - 23/4/2006
Poslao dreamybanny
pustila

Permanent Link

11:47 - 23/4/2006
Poslao ffrida
SRECAN VASKRS DRAGA ZECHICE :)

Permanent Link

O meni

Samo cu shaputati...


Poslednje objavljeno
Meni

Prijatelji
Linkovi

  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se