22/1/2008 - Protiv sebe
Jedna stara "pjesma", nastala prije vise od 8 godina. Nastala u vrijeme kada sam mozda jos mogao da se opredijelim koji put kroz zivot da izaberem. Doslo je do bolnih spoznaja... Do "nevjerovatnih" otkrica u umu jednoga dvadesetogodisnjaka. Pitao sam se da li da kroz zivot i ljubav idem kao "manipulator" nad tudjim mislima i osjecanjima, ili da trazim onu "iskrenu iskru", koja ce zavoljeti ono sto me cini ovim sto jesam, bez maski, bez lazi i obmana... Za sta sam se opredijelio, najbolje ce reci naredne rijeci...
Protiv sebe
Čovjek:
Svjetlost sunca prolazi kraj mene,
Davno srce grijaše mi dušu.
Predugo je nada zarobljena,
U prokletstvu zvanom sudbina.
I snaga duha pohranjena spi,
Na obalama hladnog jezera,
Mirnog, bez daha povjetarca,
U rukama mojijeh kraljica.
Glas:
Udahni zato moj čarobni dah,
Predaj sebe u naručje moje.
Tvoje želje biće ostvarene,
Samo na mome putu istine.
Udahni i stegni ruku spasa,
Jer samo na jednu moju riječ,
Sreća koju smatraš već mrtvom,
Rodiće se s novijem žarom.
Čovjek:
Opojnost vlada u tvome glasu,
U glavi osjećam oluju.
Ni smisao već dugo ne vidim,
Izgubljenost je moj pseudonim.
Jedini si obris na mom putu,
Ali zašto svjetlost tvoja hladi,
Mrznuć’ nekoć tople fluide,
Gdje li sjaj ljubavi nestade?
Glas:
Ne osjećaš dodir vječnosti,
Jer je led ovladao tobom.
Moja svjetlost dušu ti grije,
Prihvati samo naručje moje.
A ljubav, to je laž za smrtnika,
Prokletstvo za ubogog slijepca.
Poslušaj zato glas razuma,
I daću ti da vladaš drugima.
Čovjek:
Ponuda je tvoja privlačna,
Al’ bez obzira na žig u srcu,
Drugog traži sljedbenika.
Ljubav – to je život za smrtnika.
Nestanak u dubinama srca,
U tunelu svjetlosti svete,
Ljubav je vječiti cilj traganja,
Već kod prvog istinskog saznanja.
Glas:
Proklinjaćeš i ljubav i svjetlost,
U duhovnoj samici, budalo.
Svaka noć donosiće tvoj vapaj,
Tvoje želje ispuniće očaj.
Ljubav nikada pronaći nećeš,
Življećeš za razočarenje.
Molićeš smrt da ti se smiluje.
Očaj preplaviće srce tvoje.
Čovjek:
Sa svim tim već dugo se borim,
Osjećam očaj u svakome dahu.
Svaki sjaj je prebolna vatra,
Svaka želja kida me iznutra.
Rat protiv sebe, protiv razuma,
U ime ljubavi – sudbina.
Zbogom moći i srećo ukleta,
Izabrah put, put bolnoga svjetla.
Januar, 2000.
| 
