17/12/2007 - Molitva
(U svakom dodiru vjetra)
Osjećam Tebe, Gospode,
U svakom udaru groma,
Osjećam volju Tvoju,
U svakom pogledu oka,
Osjećam ubode igle,
U svakom pogledu Tvome,
Osjećam dah postanka,
U svakom njenom pogledu
Osjećam dah nestanka,
U svakom mogućem svijetu,
Osjećam prisustvo straha,
U svakom vidljivom svjetlu,
Osjećam prisustvo mraka.
Zašto? Reci mi...
Zašto osuđen lutam,
Pustinjom bez sunca,
Nad kojom ‘mjesto mjeseca
I sjajnijeh zvijezda,
Njeno me lice gleda,
Dok me iznutra izjeda
Svaka riječ njena,
Sa željom da uništi
I posljednji zrak svjetlosti,
Okovan ljubavlju,
U tajnome kutku srca,
Koje još uvijek kuca,
Samo za svoga dželata.
Bože, kakva ironija!?
Pa, onda...
Ko će mi reći zašto
(U svakom dodiru noći)
Osjećam poljubac njen,
U svakom dahu smrti,
Osjećam ruke Voljene,
U svakom ujedu zmije,
Osjećam oči Jedine,
U svakom nestanku svom,
Osjećam nestanak djevojke,
Osjećam odlazak njen,
S one strane rijeke,
Zabranjene zauvijek,
Za obične smrtnike?
Oh, molim Te, Gospode,
Otkrij mi tajnu sudbine,
Jer ja, ubogi klovn,
(U svakom svome padu)
Osjećam silno radovanje,
U svakom letu svom,
Osjećam javno pljuvanje,
U svakom pogledu Tvom,
Osjećam svoje kajanje,
U svakom tračku svjetlosti,
Osjećam zagrljaj njen,
Osjećam drhtaj joj ruke,
Iznad rođenog sunca,
S ove strane rijeke,
Kraljevstva moga srca,
Stvarnog koliko i san.
Zato Te molim, Gospode,
Reci mi tajnu bjekstva,
Iz svijeta nečijeg sna,
U svijet satkan od jave.
Prebaci me preko rijeke,
Na drugu stranu pustinje,
Gdje zalazi lice Voljene,
Da ga u naručje uzmem,
I zajedno s njim potonem,
U vječnost što iz rijeke zove.
------------------------------------------------------------
... u svakom dodiru vjetra,
u svakom zraku svjetla,
u svakom titraju sjene,
nek’ osjeti samo, samo mene...
Oktobar, 1999.
|
