15/12/2007 - Tamna strana ljubavi "... zaboravićeš moraš da zaboraviš..."
Decembar, veličanstven u svojoj hladnoći i neumoljivosti još jedne neizbježne zime, oduvijek je bio mjesec u kom se sva toplina srca povlačila u nedohvatne dubine ostavljajući biće na milost i nemilost ledenom raciju. Već dugo vremena, decembar je mjesec najvećih odluka u mom životu, kao i najvećih ljubavnih krahova i najneobičnijih ljubavnih početaka. Mjesec u kom ne postoje čuda, jer je u njemu sve moguće. I moje prve ljubavne "žvrljotine" nastale su upravo u decembru, i ovdje je prva od njih... Prva iz ciklusa koji sam nazvao "Tamna strana ljubavi"... Amaterski, ili ne, ali taj ciklus je trajao sve donedavno i početkom decembra, napunio je punih 9 godina, nakon čega sam odlučio da ga zatvorim...
Tamna strana ljubavi
… “zaboravićeš, moraš da zaboraviš”, rekla je…
Zaboraviću te,
Kad Zemlja stane i prestane cvrkut ptica,
Kad vjetra nestane svuda po zemlji,
A zvijezde izgube svoj sjaj,
I s neba padnu u bezdan tamni.
Kad se cio svemir u haos pretvori...
Ali, ne!
Jer,
I tad će moja duša za tobom da vapi,
I da te doziva lutajući s kraja do na kraj Vaseljene,
Ne želeći da shvati,
Da ona koju volim, ne misli na me.
Ne shvata simboliku onog što prolazi,
I onog što vječno traje...
Prepuštam se ljubavi, koja uzalud živi,
Još samo u srcu mome,
Punom gorčine i očaja,
I te ljubavi što ubija,
Posljednje tragove svjetlosti u meni,
Noseći me u tamne zone,
Koje poput bujice vitlaju mnome,
I bacaju na sprud pepela,
Ostatak ljubavi jedne…
Decembar, 1998.
|
