U dvanestom mesecu, u zadnjoj minuti istrčavam pred dotičnu groznu godinu iiiii u dvanaestoj stotinki šutom ravno u njeno d... ispraćam je, sa sve osmehom na licu, eto baš nek se čudi.
Od Nove godine ne očekujem ništa, sem zdravlja. Tako je najpametnije. Šta se ostvari ostvariće se, a šta neće, neće.
U Novu godinu ulazim sa dugom prema jednoj izuzetnoj osobi. Nekako sam navikla na razočarenja i razne loše stvari i onda kad ti osoba sama, u sred duge zdravstvene muke izađe u susret, tako jednostavno i nesebično, ostaneš u najmanju ruku zblenuta i s’ nevericom klimaš glavom.
Retke su takve osobe.
Ko je pažljivo čitao Srebrnasto paperje, znaće koliko mi breze i sneg znače.Ta osoba je dobila simboličnu novoustanovljenu plaketu, medalju, koju sam izmislila i nazvala „Moja breza“, ali to mi se ne čini dovoljnim izrazom zahvalnosti, zato pod br.1. u Novoj godini od sebe očekujem da se na fin način odužim toj osobi. To bih izdvojila, jer znam da je to nešto što se nikad ne zaboravlja.
Sledi specijalan video sa osmehom... eto baš nek se čudi!
(autor videa i teksta: jelenaartpoezija)
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar